Marketing
Ljeto je
Stelice moja draga,
Ljeto je, ali već nekoliko dana pada kiša.To su oni dani kada bi se ti najviše zadržavala doma, u sobi sa svojim igračkama, a ja bila sretna jer si mi tu blizu. Sve tvoje igračke uredno su složene i stoje tamo gdje si ih ostavila…
Znala sam stajati na vratima i gledati te kako imaš mašte i strpljenja…… kako si nježna bila sa svojim lutkama, kako pažljiva sa svim dragim ti igračkama. Često si pjevušila dok si češljala svojim lutkama kosu. Šišala ih, kuhala im.. Znala sam gledati i diviti se tvojoj spretnosti da obavljaš sve s lijevom ručicom. To mi je bilo tako neobično i zanimljivo. Pogotovo kada si počela učiti pisati svoja prva slova….
Ovo su dani kada bi ti vjerojatno čitala neku novu slikovnicu. Ili možda više ne bi? Sada bi već završila četvrti razred, bi li čitala sama? Znam da bi znala sama, ali da li bi još uvijek voljela i željela da to ja radim? Jer obožavala si naslonit svoju lijepu glavicu na moje rame i gledati sličice dok ti čitam neku priču. Uh, sad kad se sjetim da sam znala čak i preskakati neke rečenice i ubrzati malo to čitanje, jer me ili boljelo grlo….ili sam bila preumorna...nekad si me skužila i ispravljala me, rekla mi da sam preskočila….. a ja sam se pravila da je slučajno, a zapravo sam shvaćala da ti već skoro sve znaš na pamet…..i nisam te samo tako mogla prevariti…..
Pa tvoji plesovi. Tvoje šminkanje, presvlačenje, imitiranje……..
Pa zajedničko druženje s Tinom, koja sada sama provodi dane svojeg odmora od škole, tebe se prisjeća s velikom tugom i boli…… toliko te čekala, toliko te voljela, toliko joj nedostaješ…
Na milisekundu ova su mi sjećanja dragocjena, čak izmame osmjeh u srcu, ali onda ………
a gdje si sad?
pa još strašnije, zašto si tamo sad? ZAŠTO, ZAŠTO, ZAŠTO?????
Gdje je nastavak mog sjećanja, tvog života? Gdje je nastavak?
Kraj!
Kraj sa sedam i pol godina……..
Zdravo, pametno, odgojeno, odgovorno, voljeno i željeno dijete?
Moja Stela.
Moj život, moja sreća, moja ljubav…..moje dijete.
Nastavak mojih sjećanja na tebe su sada u izgovorenoj i pisanoj riječi. To je sve što mi je ostalo.
A ja čuvam i to...
...............................................................................................................
01.srpanj 2009.
„ Tuga zasjenila tvoje oči u mojoj duši,
sanjom zasjenila pa zato plaču. Ginem.
I suton sve jače osutonio pa sjenama svojim
želi da bol progonstva ispije.
I da stabla jesen osjete,
ja na njih siplem svoju dušu
i snove im sušim. Tek sada jedva
uspomena diše prepuna gorčine
k'o prikaza sunčanih smiraja iza planine. „
Melahrinos
In loving memory
Una Varelija 01.07.06. – 01.07.09.
.................
Tužna srpanjska sjećanja..
Domagoj Nedug..................................................Frano Vrdoljak
06.07.07. - 06.07.09...........................................07.07.07. - 07.07.09.
…
…
Post je objavljen 29.06.2009. u 18:25 sati.