"Riječi "Domine, ut videam – Gospodine, da progledam!" kojima je sveti Josemaria molio Boga da mu otkrije što od njega želi; zašto ga poziva u svećeničku službu; što to Bog želi, a on ne shvaća.
To je molitva svake iskrene kršćanske duše: imati odgovor, barem slutnju na koju se može osloniti u hodu svoga poslanja. Uvid u Gospodinovu volju nadilazi naše planove i dojam o vlastitim sposobnostima. Ali taj uvid je istinit; taj susret je dovoljno snažan da se izdrže sve kušnje...
Bio je svjestan da redovitost kršćanskoga života nužno ulazi najprije u susret, zatim u sukob, te ponovno u susret s redovitošću prevladavajućih trendova. Ne može se danas biti kršćaninom ili kršćankom i biti neprimijećen, običan, utopljen. Biti kršćanin danas znači biti vidljiv, izložen, do mjere odbacivanja ili prihvaćanja. ...
Oslobođenost Kristom dokida strah; ona je uvjerljiva i nije koristoljubna. Iz te se slobode rađa jedinstvo, nepodijeljenost života, nepodijeljenost srca. Iz te se slobode rađa ljubav, ponajprije prema Crkvi."
Proslavljen blagdan sv. Josemarije Escrive u zagrebačkoj katedrali
Evo jos jedne krasne i poticajne propovijedi, ovaj put biskupa Saska, od neki dan iz zagrebacke katedrale...Dospijela sam i na tu sv. misu, prije toga dobro se smocivsi na onom iznenadnom pljusku i tuci. U medjuvremenu sam stigla i do Remeta, Lasinje, nasla se s brojnim prijateljima, s MVKO u Palmi, upravo sam obisla i malog Filipa (presladak je), necakinja Marija ima krstenje ove nedjelje, puno dozivljaja, dojmova, molitvi, planova, trazenja Bozje volje...Danas idem i na mladu misu cetvorice novih isusovaca u Palmu. Ne stignem to sve niti popratiti, no i dalje preporucam vama da me posebno ovih dana i tjedana, ili mozda ipak mjeseci - "popratite" svojim molitvama. Posebno moj slijedeci - djakovacki tjedan, onda ako Bog da slijedi jedan splitski...A poslije toga - samo Bog zna - gdje i kada!
A evo i Papina nagovora uz kraj Pavlove i pocetak Svecenicke godine, u kojoj cu i ja uz Bozju pomoc i vase molitve donositi neke vazne zivotne odluke:
Kraj Pavlove i pocetak Svecenicke godine
"Božanska je providnost htjela da upravo prije nekoliko dana, 19. lipnja, na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, započne druga posebna godina – Svećenička godina, u prigodi 150 obljetnice smrti – dies natalis – Ivana Marije Vianneya, svetog Arškog župnika. Dodatni je to duhovni i pastoralni poticaj, koji će – u to sam siguran – donijeti mnoge dobrobiti kršćanskom narodu a napose kleru. Koja je svrha Svećeničke godine? Kao što sam pisao u prigodnom pismu koje sam uputio svećenicima, ona želi pridonijeti promicanju zauzimanja za duhovnu obnovu svih svećenika kako bi oni snažnije i prodornije svjedočili evanđelje u današnjem svijetu. Apostol Pavao predstavlja, u tome pogledu, divni primjer koji treba nasljedovati ne toliko u konkretnosti života – njegov je život bio doista jedinstven – nego u ljubavi prema Kristu, u žaru prema navještaju evanđelja, u posvećivanju zajednicama, u izradi djelotvorne sinteze pastoralne teologije. Sveti je Pavao primjer svećenika koji se potpuno poistovjetio sa svojom službom – kao što će to učiniti i sveti Arški župnik –, svjestan da nosi neprocjenjivo blago, to jest poruku spasenja, ali da ga nosi u „glinenoj posudi" (usp. 2 Kor 4, 7); zato je on istodobno snažan i ponizan, duboko uvjeren da je sve Božja zasluga, da je sve njegova milost. „Ljubav nas Kristova obuzima" – piše Apostol, i to može biti geslo svakog svećenika, naime da je „okovan" tim Duhom (usp. Dj 20, 22) kako bi postao vjerni poslužitelj otajstava Božjih (usp. 1 Kor 4, 1-2):"
Post je objavljen 29.06.2009. u 16:37 sati.