BERISLAV BACIC
Kad je tzv.JNA sa cetnickim hordama zapocela osvajanje Konavala i ostalog dubrovackog podrucja koncem rujna i pocetkom listopada 1991.godine toliko su bili nadmocni u oruzju i ljudstvu da je nasa obrana Konavala brzo bila porazena i neprijatelji su privremeno okupirali Konavle.Tijela nasih hrabrih branitelja koji su poginuli ostala su lezati nezakopana.
Mi koji smo vodili Crveni kriz u Dubrovniku trazili smo od okupatora da dobijemo dozvolu kako bi pokopali poginule.Nakon pocetnih neuspjeha konacno smo dobili dozvolu.
Dana 12.listopada 1991.godine krenuli smo iz Dubrovnika preko Cavtata u Konavle skupiti i pokupiti posmrtne ostatke nasih poginulih branitelja.Nakon dolaska u Grudu i pregovaranja s admiralom MIODRAGOM JOKICEM,krenuli smo obaviti ono zasto smo dobili dozvolu.Posao je bio vrlo naporan u svakom pogledu.
Negdje u rano podne doveli su nas ispred zracne luke Dubrovnik u Cilipima i tu smo stali.Njihova vojna policija je napravila jedan krug oko nas,a mi s njihovim oficirima kao drugi krug.Tu su nas poceli"obradjivati".PRVO JE BILO OBJASNJENJE KAKO SU DUBROVNIK OKUPIRALI USTASE I KAKO ONI,TJ.JNA I CETNICKE HORDE,HOCE TAJ NAROD"OSLOBODITI"OD USTASA I DONIJETI NAM NJIHOVU SLOBODU.ONDA O KURDIMA I PLACENICIMA KOJI SU U DUBROVNIKU.
Clanice nase skupine,a to su bile Damira Poljanic iz HDZ-a Dubrovnik i Stranka Kodelli,tajnica Crvenog kriza u Dubrovniku,s njima su vodile pravi verbalni rat.One su tako hrabro i neustrasivo odgovarale da im se i danas divim na tome.
Tesko mi je bilo slusati njihova uvjeravanja kako ce oni za par dana biti u Dubrovniku i KAKO CE NA STRADUNU"POPITI CRNU KAFU".Buduci da mi je sve to skupa bilo dodijalo slusati,rekao sam:"O cemu mi ovdje razgovaramo?O cemu mi ovdje uopce pricamo?Svaki put kada ste dosli u ove krajeve kao nepozvani vojnici,dosli ste kao palikuce,ubojice,pljackasi i razbojnici i svaki put ste morali natrag.Tako cete i sada otici natrag odakle ste i dosli!"
Nakon krace tisine,eto ti onog oficira JNA,onog sto je bio najstariji:"Da,svaki put smo se povukli i pogresili.Sada se necemo povuci.SADA CEMO OSTATI U DUBROVNIKU ZA NAVEK.OVAJ PUT CE DUBROVNIK BITI SRPSKI I NICIJI VISE."
Noc se pocela spustati kad smo krenuli iz Cavtata.U Dubrovnik smo stigli u mraku.Tu smo ostali mi,mala grupa branitelja spremna poloziti zivot za svoj grad,zajedno sa nasim zapovjednistvom.Ta je mala grupa bez hrane,vode,
bez struje i veze sa svijetom stala na prag naseg grada kako bi ucinila ono sto su mnogi smatrali nemogucim,sprijeciti ulazak cetnickih hordi u grad na celu s tzv.JNA.
Dosavsi na Stradun u mrklu noc,grad bez svjetala djelovao je jos tuznije.Dok sam tako razmisljao,ispred mene pojavile su se konture nasih crkava,
palaca,a posebno nase katedrale,crkve Sv.Vlaha,palace Sponza,tvrdjave na Srdju,tih nijemih svjedoka dubrovacke povijesti kroz minula stoljeca.Ovi nijemi svjedoci djelovali su mi kao neumrli i neunistivi divovi koji ce i sada,kao i u proslosti,obraniti nas grad.Sjetio sam se nasih branitelja na Srdju,MI SMO GRAD.Oni ovaj bijeli kamen nikada nece onecistiti.
A sutra opet u Konavle,nastaviti tamo gdje smo stali.
Post je objavljen 29.06.2009. u 09:12 sati.