Marketing
Echoes of laughter.
Vi utječete na mene.
Zbog vas se užasno isfrustriram i živčanim.
Zbog vas radim stvari koje nekad ne bih.
Zbog vas u rekordnom roku potrošim novce na računu.
Zbog vas se posvađam s roditeljima. Često.
I svima koji imaju predrasude.
Zbog vas visim na msnu do kasno u noć.
Zbog vas ljepim naše slike po stropu tako da vas gledam svaku noć prije nego što zaklopim oči i svako jutro kad se probudim.
Zbog vas ostajem vani dulje nego što bi trebala i kasnim kući.
Iako znam da ću dobiti jezikovu juhu.
Zbog vas sjedim u sobi svaki dan i crtam vam slike koje se me zamolili.
Mama ne shvaća zašto taj prevelik uloženi trud bacam na te crteže da bi ih vama dala.
Eto zato.
Što obožavam izraz na vašem licu kad vas iznenadim.
Vi se moje pizde.
Vi ste moji anđeli.
Uz vas je...sve nekako bolje.
Uz vas se ne opterećujem stvarima o kojima inače razmišljam više nego što bi trebala.
I kad sam uz vas...ja ne plačem.
Ne mogu pomoći nikome od nas.
Vi me nikad niste vidjeli kako plačem.
Ni na početku školske godine.
Na sahrani.
Ne mogu se ni natjerati da plačem.
Ni kad su došli psihijatri u školu i morali smo pričati o svojim traumama.
Čak ni na kraju školske godine. Kad smo pjevali.
Kad su nam učitelji držali govore o rastanku. Jer sam znala da ćemo se još jednom vidjeti. Na dodjeli svjedodžbi.
Ni za vrijeme prezentacije u kojoj su se vrtile naše stare slike.
Ni kad je ravnateljica držala govor od kojega su svi plakali.
Zato što...trebala bi plakati zato što rastajemo. Ali kako kad gledam u vas? Kad ste još uvijek tu.
Ali onda. Kad smo sjeli u redove i čekali da nam učitelj podjeli svjedodžbe pa da odemo kući. I grlili smo se. U tom trenutku kad smo posjedali. Po zadnji put. Nešto je u meni puklo.
Odjednom su mi oči postale mokre. I niz lice mi se skotrljala jedna suza. Pa druga. Treća. Nisam ih mogla zaustaviti. Nisam mogla...
Još jasno vidim vaša izbezumljena lica sa smrznutim osmjehom.
I tako ste me prvi put vidjeli kako plačem.
nitko ne zna zašto si plakala
il' ti je kroz glavu prošlo sve...
sutra su upisi.
don't go away.
Post je objavljen 29.06.2009. u 00:11 sati.