Došlo je neko čudno vrijeme i ne mislim sad na ovo atmosfersko vrijeme koje uopće nije ljetno i sasvim sam siguran da većinu ljudi živcira.
Jedino što je lijepo po ovakvom vremenu raditi je čitati ili spavati,sa time da ovo prvo obično vodi u ovo drugo jer je gotovo hipnotičan utjecaj zvuka udaranja kapljica o krov. Sad sam se sjetio..naš krov je još nedavno propuštao..a mislim da i sad pušta. To ti je tako kad živiš blizu šume.
Bellum omnium contra omnes je postao zakon ovih dana.
Još uvijek ne vjerujem da ću morati svoje dobre prijatelje uskoro gledati kao neprijatelje i rivale.
U takvo vrijeme poželim samo da sve to što brže završi i da ne moram više razmišljati u tom smjeru.
Morao bih započeti pisati te svoje filozofske eseje, ali nikako da uspijem naći vremena.
Uskoro mi odlazi i ona i sad ostajem sam u ovom tmurnom i kišovitom gradu.
Ništa.. preostaje mi samo tama moje sobe i ručna svjetiljka koja mi obasjava stranice beskrajnih knjiga..
Post je objavljen 28.06.2009. u 21:27 sati.