Marketing
ŽENSKI SVIJET
Jučer sam bila na babinjaku...frendice iz osnovne škole, bivše susjede, one prave, kojima ne moraš ništa naširoko objašnjavati..Kreneš nešto pričati, a one zamalo već i znaju što ćeš reći. Vjetar svakodnevice raspršio nas je na sto strana! Obitelj, posao, djeca, standardno. Nismo se našle dugo. Znamo se u dušu..slatko smo se smijale našim dečkima, peripetijama, maturalcima, prvim pijanstvima, svađama..Kao da smo opet sjele na svoje omiljene dekice ispod stabla hrasta i poigrale se lutkama našeg djetinjstva..Nisu se puno promijenile, ni fizički ni psihički. Zezale smo se u stilu...ma dobro je dok se još i prepoznajemo.. Izmjerile smo se, izvagale, izljubile, dosita napričale.
Takva druženja za mene zbilja imaju psihoterapijski učinak!
Brakovi preko deset godina, djeca koja kreću u školu, ili su kao moje Gunđalo već na pragu zrelosti.....Dječje nepodopštine..“ajme poludjet ću zbog malog..zakaj stara, pa sjećaš se sebe u to doba....“
A muževi? Ahh....sve slične priče...Jedna je izgradila karijeru, uspjela sama sa svojih deset prstiju, a suprug joj zavidi na većoj plaći i uporno je bezrazložno sumljiči da ima nekog, provjerava joj mobitel i slično....
druga trči doma već u jedanaest, jer da ko će joj uspavati djecu, treća veli, pretvaram se u svoju staru, na usluzi sam mu dan i noć, padam s nogu, a on vječno umoran...Kod te treće smo doma, kuću ljepšu u životu vidjela nisam, a okućnica tek, cvijeća ko u raju...Mislim si...pa jel normalno da se u ovim godinama ja spremam u podstanare....di sam bila što sam radila sve ove godine....
Sjedim ko čudakinja među njima...prevelika krila sakrila sam iza leđa, da se ne vide, pokisla su sva, dive mi se kako sam imala snage na vrijeme otići iz zajednice koja me nije zadovoljavala...
Htjela sam uspjeti sama..jer sam i bila veći dio vremena sama....kažem, slegnem ramenima, a krila mi mokra izdajnički zašušte..
Pa i jesi, stara...uspjela si....val podrške se proširi u zbijenim redovima starog prijateljstva...I mi smo uglavnom same....kaže ona prva...
Postoje ljudi koji mogu s puno kompromisa i frustracije, živjeti s nekim ko im je postao potpuni stranac. Sve radi djece. Radi imovine. Možda ljubuju sa strane i na taj način brak funkcionira kao sigurnost u koju se vraćaju nakon ljubavnih brodoloma...ja to nisam znala ni mogla..idealistički sam htjela u Pužu Mužu imati sve....prijatelja, brata, ljubavnika.....
Ma da, super mi je...kažem...ne želim kvariti privid moje pobjede....
.....al samo ja znam kako tutnje moje noći osame...kako je tužno kad me Gunđalo čeka na trosjedu u sitne sate, zabrinut gdje sam tako dugo...Kad ga navečer slijedim, jer želim znati što radi, s kim je, da li je to društvo za njega.....Kako ga s mukom ispitujem stručne predmete, a tako mu se prokleto ne uči....a ja sve znam o toplinskim svojstvima metala....
Nisam htjela imati privid zajedništva, beskompromisno sam se zaletjela živjeti sama u ovom našem primitivnom društvu, koje cijeni samo statuse i unaprijed, s puno predrasuda osuđuje sve one koji, čini se smjelo, koračaju u suprotnom pravcu.....
Samo ja znam da nisam uvijek tako hrabra kako izgledam...ponekad....
Post je objavljen 28.06.2009. u 18:47 sati.