Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/predstave

Marketing

One pill makes you stronger ....


no.334

Mirnoća naravo nije pala sa neba.

U filmovima super naprave one scene kada radnja ide ka vrhuncu.Sve se ubraza. Slike se munjevito izmjenjuju, glazba postaje sve napetija, na kraju je brzina tolika da se bojiš, ako udahneš,propuštaš nešto jako bitno.
Ta brzina bi trebala imati posebnu mjernu jedinicu.
Tu brzinu koristile su misli u mojoj glavi. Udruživale su se sa suludim idejama i pod budnom paskom ponoćnog neba nisu mi davale mira.
Gledala sam televiziju toliko dugo u noć dok me nije zaboljela glava a oči toliko pekle da sam od toga zaspala.
Mir i tišina, totalni mrak, prozračena prostorija ... tvz. idealni uvjeti za jedan kvalitetan san za mene ne vrijede.
Kad legnem, upali se zeleno na autodromu u mojoj glavi i sve što sekroz dan skrivalo jurne.
Kroz dan, mjesece, godine.

Zato kažem, mirnoća nije pala sa neba.
Izašlaje iz kutijice.
I sada imam mir.

On je lažan i neprirodan ali je dobar.
Legnem i zaspim.

A onda me uhvate snovi.
U snovima me uhvati reala, samo vrlo uvinuta.

( Bono kaže: You gotta live with your dreams, don't make them so hard)

Znam, zato pijem 'mir' da si urazumim snove, no oni negdje akumuliraju i nađu me.
Sanjam puno i živopisno. Osjet i osjećaji su izraženi, naglašeni i trude se naznačiti neke stvari. Na meni je da ih prihvatim, objasnim, ili diskartiram kao nevažne,nebitne, samo kao par slika koje je mozak posložio, a uvjetovane snimljennim materijalom uvučenim kroz otvore koje zovemo oči. Ako postoji želja u tvz. realnom svijetu koja se ostvari u snovima a osjet zadovoljstva je stvaran nisam li ja ustvari svoju želju ostvarila.

Mir.

Ovaj puta sjedio je u autobusu na sjedalu uz prolaz. Ja sam također sjedila uz prolaz pa smo eto sjedili jedno do drugog. Izgledao je kao on zaista, samo sa nešto dužom kosom. Čulo se brujanje autobusa u pokretu, žamor ostalih naokolo. Kroz prozor sam vidjela cestu kako nestaje za nama. Kretali smo se brzo.

On je preklopio ruke ispred sebe, naslonio ih na sjedalo ispred sebe i na njih položio glavu.
Okrenuo se u desno tako da su nam lica bila okrenuta jedno prema drugom, jer sam sjedila na isti način.
Ništa nismo govorili. Samo smo se gledali.

Onda je ustao i otišao par redova iza. Sjeo je kod nekog drugog. Ja sam se okrenula za njim no nije me više gledao.


Probudila sam se.
Nisam o tome razmišljala.
Samo sam uskladila osjećaje sna i jave.
Bili su jednaki.

Pada kiša.
Jučer sam bila u kinu. Sama.
Zvala sam osobu sa kojom sam htjela taj film pogledati ali nije mogla.
Nekako mi se sve čini kao da ne želi samnom više provoditi vrijeme, unatoč svemu.

Htjela sam reći da je film bio dobar.
Jedan od onih kad poželiš da si sa njima tamo. Tona predobre glazbe, uvinuti obožavani britanski humor i Phillip Seymor Hoffman. Jedan od rijetkih glumaca koji izazovu reakciju ultimativnog gušta dok je na ekranu. U svim sferama. Volim njegov glas i to što je na prvu loptu uvijek neki geek. Sviđa mi se boja njegove kose. Vrlo jedinstvena. Obožavam scene u kojima se razbijesni. Volim ga jako u 25 satu i Flawlessu. Ma što pričam. Volim ga posvuda. Jučer mi je od svih frajera na brodu on bio največi jer je imao tu neku 'ž n se kva' poetiku u sebi.

I da. Novo lice.

Image and video hosting by TinyPic

Upozajte Toma.
Poput neke tete ili bake izričem slijedću rečenicu;
Zadnji puta ( što je ujedno bilo i prvi puta) vidjela sam ga u seriji Gulliver. Igrao je njegovog malenog sina. Bio je presladak dječačić.

Kad se pojavio jučer na ekranu, brainstorming - ma otkuda te znam - a kad ono, Guliverov mali.
:)
Uglavnom.

Mir.

Nema više straha iz posta broj 328.
Neki sakupljaju kaktuse, neki pez figurice, neki salvete, puške, vaze, marke, torbice,cipele, isječke iz novina, automobile ....jer su im te stvari lijepe.
Ja sakupljam lijepe muškarce. Naravno, slikovito.
Divimse ljepoti tijela na isti način kao što se divim lijepoj slici, pjesmi i umjetničkom djelu.
Nije li ljudsko tijelo jedan oblik uzvišene umjetnosti.

Težim lijepom jer bježim od ružnog.
Ružnog u glavi, u ogledalu, oko mene.

Mir.

Dobro mi je ovih dana. U snovima i na javi.

Sutra idem u kazalište.
Vodoinstalater.
Dinko i ja.

Jupijajej.

Mir.


Post je objavljen 28.06.2009. u 18:10 sati.