Jeste li se ikad uhvatili, kako ujutro dok tek otvarate oči, lagano budeći se, razmišljate što vas sve očekuje u toku dana ? Kako u tom „popisu“ u glavi ulazi tako puno aktivnosti koje se moraju obaviti, i sami ne znate hoćete li sve stići, jer sati je premalo i gdje ugurati u tu „gužvu“ još kakvu malu željicu? Kojim i kakvim redosljedom to ide: moram, ne volim, želim, hoću, trebao bih ...Ako sve ono što „moram“, a ne volim, ispuni cijeli naš dan, što nam se događa? Nije li suvišno onada na kraju dana pitati se; odakle nervoza, nezadovoljstvo , praznina . . .
Post je objavljen 28.06.2009. u 08:43 sati.