To su,znaci,Konavoski dvori,kazem drugu,i zovem ga da podjemo i vidimo taj mali raj u koji sam prije dvadesetak godina nekoliko puta dolazio sa svojim prijateljima iz Sarajeva.Prihvata.Polazimo prema Konavoskim dvorima.Uz put mu pricam o tim srecnim vremenima i svojim prijateljima sa kojima i poslije toliko vremena odrzavam kontakte iako zive u Sarajevu,
Dubrovniku,Mostaru,Tuzli,Brckom...
"Sta bi rekli da me sada ovdje vide u uniformi i sa oruzjem",postidjeno pomislih,sjecajuci se nasih dugogodisnjih nezaboravnih druzenja.
Naidjosmo na zapaljenu dvospratnicu.Iz dvorista dopire lavez psa.Kroz siroku otvorenu kapiju ugledasmo crnog vucjaka kako bespomocno pokusava da se otrgne sa debelog lanca.Jara i dim iz zapaljene kuce guse nas dok prilazimo vucjaku koji na nas cas rezi,cas prodorno laje.Vjerovatno je tu danima,bez hrane i vode.I bez svog gazde.Moramo ga osloboditi,kaze drug,i pope se na oniski zid da ga odveze.Daje mi svoj automat da stanem ispred psa i pokusavam da mu skrenem paznju na sebe.I,poslije desetak minuta drugar s teskom mukom odveza masivni lanac.Vucjak hitro poskoci,
napravi krug-dva oko svoje kucice i pobjeze iz dvorista...U slobodu...
Stigosmo u Konavoske dvore.Cim ih ugledah,zazalih sto sam i pozelio da ih vidim i pokvarim idilicnu sliku i prijatne uspomene na ovaj romanticni kutak,
koje sam godinama nosio u sebi.Sada je to bilo pusto,ukleto mjesto.Izvaljena vrata,porazbijano staklo na prozorima.
Umutra razbacani tanjiri,salvete,kasike,razglednice,suveniri...Isprevrtani stolovi i stolice,slupan televizor.Na sred restoranske sale izgazena dva crna konobarska odijela...
Iz jednog od dva riblja bazena dopire neopisiv smrad.Prilazimo im i imamo sta da vidimo:na stotine mrtvih riba bjelasaju se u zamucenoj vodi.Neko od ovih divljaka bacio bombu u bazen,kaze jetko drug,dok sazaljivo zurimo u mrtve pastrmke...
(Veseljko Koprivica-"OPERACIJA DUBROVNIK:SVE JE BILO META,
sokantna svjedocanstva o opsadi Dubrovnika,pustosenju i pljacki Konavla")
Post je objavljen 28.06.2009. u 01:23 sati.