"Ja cu",javi se vezista,koji je cijeli dan vukao na ledjima rupovku,i zaputi se uz strminu prema magaretu udaljenom nekoliko stotina metara.
Nije tacno da smo nedisciplinovani.Mi smo jedino odlucni borci za mir i ocuvanje Jugoslavije,kaze nam Miladin Calov iz Pljevalja.Mi ovdje nijesmo nikog napali,nikoga uznemirili,vec oni nas uznemiravaju.Posebno u toku noci,kako to dolikuje samo kukavicama,napadaju nas logor,a cujem i druge gdje se nalazi vojska iz Crne Gore.
U toku prekida pucnjave razgovaramo sa vojnicima koji i dalje ne napustaju rovove i borbene polozaje.Pricaju nam vojnici kako im nije jasno zbog cega su mjestani okolnih sela pobjegli iz svojih kuca...
-Od prvog dana su poceli da nas provociraju,kaze nam Radoman Radovic,
komandant ove jedinice.Znali su oni od ranije da mi dolazimo,pa su zbog dezinformacija bosanskih glasila mnogi pobjegli iz svojih domova.
Svakodnevno kontaktiramo sa najodgovornijima iz MUP-a Bosne i Hercegovine.I oni bez imalo ustrucavanja kazu:"Vi ste okupatorska vojska i mi smatramo da smo od juce sa Crnom Gorom u ratu!"Jedinica kojom komandujem ovdje je iskljucivo zato da bi sprijecila medjunacionalne sukobe i da bi sacuvala mir.Ali narod koji zivi na ovom prostoru vise vjeruje glasu Radio Capljine i Radio Posusja.Pokusavali smo da mjestane ubijedimo da se vrate svojim kucama.Medjutim,nijesmo imali uspjeha(...)
U jednom rovu na borbenom polozaju zatekli smo tri brata Djurovica iz Crmnice.Kazu,dosli smo kao dobrovoljci da dokazu Crmnicanima kako jos ima ljudi koji su spremni da brane domovinu,a izdajnicima porucuju da ce im narod jednog dana suditi(...)
(Milutin Labovic:Pobjeda,2.X 1991.)
Post je objavljen 28.06.2009. u 00:22 sati.