Marketing
Vikeeend: feministice i drugovi u pivnici
Iako sam najprije mislila staviti sliku mene pivom opijene, prevladao je Homer, on je fotogeničniji. Sjećate se kako je nedavno kolega bloger Gospon profesor ponosno objavio da su ga tekstualno ugostili u e-novinama, među tim nekim dežulovićima, ivančićima, lukovićima, tomislavima markovićima, slobodankama đuderijama 
i šta ti ja znam. Mislim si ja - već sam bila fest pozelenila od muke i poljubičastila od te njegove samohvale - koji Dežulović, daj molim te 
, ali dobro... i tak, prođe dan, prođoše dani, i eto meni moga konja za trku... ne, moje trke... ne, trke za mog konja na vrata!
Kako stvari stoje, ispada da me nisu objavili u e-novinama, među tom skribomanskom gomilicom, iako ih čitam, ali odnedavno imam jedno novo mjesto koje čitam, i to iz jednog, recimo osobnog, povoda. Mjesto gdje se neslužbeno i u svim neprilikama slobodnog vremena opijam i pjenim zanimljivim idejama i bjesomučno klikam tražeći infoe, fictione i nonfictione o namirnici koju baš i ne pijem često, ali mogu početi, ako treba. Dakle, klikni ođeka:
pivnica.net
E sad, zašto je to mjesto meni, pivnoj apstinentici, upalo u oko i centar za ugodu? Jerbo je tute jedan dobar urednik objavio moj prošlogodišnji tekst o reklamama za pivo i to s ovog very bloga. Nu:
Ljute misli o slatko-gorkim reklamama, s prikrivenim pozivom na pivo 
Sjećate se one reklame za Ožujsko Oče, blagoslovi sinove svoje i one za Pan nema tice do prasice? E, to vam je bilo povodom tih reklama. A spominje se i Heineken. I Konsum. Ali nemojte nikom reći. Tekst je malčice impresionistički zbuban, no možete pročitati. (Vi to možete i te fore.)
Nije to tek tako neki sajt o pivu, ovo-ono, sjetio se netko pa nešto ofrlje tu. Ne. Čim otvorite stranicu vidjet ćete da je riječ o vizualno i sadržajno vrlo domišljenom proizvodu, tečnom, protočnom i zanimljivom poput namirnice koju propagira, i propituje, ter atmosferno ugodnom poput protagonista koji se tamo, slučajno ili manje slučajno, zateknu. To sam ovom prilikom, reći ćemo, i jaaa, ali to nije sve:
Renato Baretić, onaj književnik i vrlo nepoznat kolumnist Nacionala, je pronađen na jednoj od stranica kako priznaje da je u Belgiji pošao u gostionicu koja se zove, ni više ni manje nego Le Chat Moin (Mačak-redovnik), a bio je i na ručku kod Ines Sabalić, to je ona krajnje nepoznata kolumnistica iz Globusa, i negdje između i oko tih prostorno-personalnih koordinata, pio je pivooo-a, više vrsta istog, i dobio neke spoznaje o pivu, kao takvom, i pivnicama. Probajte ne pročitati.
Kruno Lokotar, onaj pripadnik one ma vrlo neobične skupine knjiških urednika, tih šta se bave izdavačkom egzotikom u Hrvata, ma taj mi je nepoznat vrlo, što da vam kažem - taj se našao samozadovoljan vlastitim uvidom da nije slučajno da se daruvarska pivovara nalazi pored pravoslavne, a preko puta katoličke crkve. Što reći, provokator. Srećom, barem ne spominje mačka-redovnika, ali daje neke imteresantne vrlo uvide u lokalni kontekast pivopijenja u gradu u kojemu je formirao svoje lijepo tijelo i um. Da niste čitali.
I ni to nije sve. Urednik sajta, Mato Pejić, ugostio je, osim meneee, još jednu mrku feministicu – pazite, to su već dvije feministice na sajtu o pivu (je li to moguće?). Da, moguće je, jer osim mene koja se zovem tako i tako, ugošćena je Ona koja se zove Vesna Kesić i pisala je o fenomenologiji zakona Žuje (sjećate se onih reklama sa zakonima broj ovaj ili onaj). I tak. Ni to nemojte čitati, preopasno je.
Ima na tom sajtu toliko tog još – i karikature, i pivske vedute, i infoi razni - a slutim da najbolje tek dolazi. Baš sam komentirala kod svojeg zadnjeg posta ovdje, nakon što se onako, više puta čak, uskomešala situacija i komentatori se počeli pjeniti, skupa sa mnom, da ajmo se svi lijepo zagrlit i na pivo. Pa evo, to vam je bilo to, zvala sam vas i prošle godine, zovem vas opet. Ajte čitat! Živjeli.
p. s. Bio je ovo moj samozadovoljni, samoreklamerski i pivnicanetreklamerski vikend narezak koji prema samonametnutom zadatku treba djelovati kao da je pisan u alkoholnoj maglici. Zato on možda tako i djeluje, to samo znači da je zadatak uspješno obavljen. Kao i inače, a posebno u medijima i na blogovima, ne treba vjerovati svemu što čitate, iako ovo pišem u subotu u četiri ujutro a objavljujem ni sama ne znam u koje doba, i iako se može činiti nekako drugačije, jedno je sigurno – ja vam uopće (opće) ne pijem. Ovaj blog je vaša safe-zona. Ja sam beer-friendly feministica. Pis.
Zahvale
Gornju sličicu maznula sam s Legendsofbeer.com i prikazuje Homera Simpsona s fikcionalnim pivom Duff u ruci. Ako vas zanima koja piva vrlo vjerojatno nećete moći piti u svom životu, jer su izmišljena, kliknite ovdje.
Post je objavljen 27.06.2009. u 23:54 sati.