Marketing
Once more with feeling.
Svaki put me sve više i više zbunjuju tvoji postupci. Svaki put se sve više i više bojim. Svaki put tražim banalne izgovore, u koje ni sama ne povjerujem, ali u trenucima očaja zvuče TAKO utješno.
Koncentriraj se. Gubiš kontrolu. Udahni duboko daj sve od sebe i kreni ispočetka.
(možda onda i popraviš trenutno stanje stvari)
Oprosti mi na toj nesavršenosti, oprosti na očajničkom pokušaju da sve popravim, uključujući i tebe. Prerano je za ono što ja želim, ali mislila sam da je moguće. Jer, kad nađeš drugu polovicu sebe, nekog posve identičnog, očekuješ puno. Ali opet krivim samu sebe. Ja sam stručnjak za uništavanje lijepih stvari.
It's that desease of the age
It's that desease that we crave
Alone at the end of the rave
We catch the last bus home
Zaključavam vrata zadnji put i sve postane crno. Osjetim hladne pločice kroz majicu i moji oštri udisaji su jedino što
prekida sablasnu, savršenu tišinu.
Gubim osjećaj za vrijeme i prostor. I to nije prvi put. "Samo da ne shvate, samo da ne primijete, samo da ne..."
Gdje si sad, dovraga?! Gdje si sad, baš u ovom jebenom trenutku kad te neopisivo trebam? Znam što ću čuti. Hvala, svejedno. Mogu i sama. DOBRO SAM.
Nema smisla ikome objašnjavati, nikome ne dugujem objašnjenja. Tebi jedino, možda. Ali više ti ih neću ni davati, jer kad odeš uvijek dobijem osjećaj da ti više nije stalo. Nije realno, znam. Paranoična sam, znam. Ali daj me barem uvjeri u suprotno. Imala sam osjećaj da ćeš biti novi početak, iako si sada više kraj.
Bacam stvari u zidove i odbijaju se uz tresak i padaju na pod.
Ti više ne postojiš. Više nisi stvaran osjećaj.
(jedino što je stvarno sad je ta bol u cijelom tijelu, ali uživam u njoj jer znam da sam na pola puta do uspjeha)
Protection...Pain...Second sight...
The End.
Post je objavljen 26.06.2009. u 18:35 sati.