Marketing
Povijesni patriotski govor Oca domovine od 26. lipnja 1861. godine
„DERŽANSTVO /DUŽNOST/ HERVATAH /HRVATA/“
Parlamentarni „Savez za Europu“ u Hrvatskom saboru između svih stranaka, od stranaka vladajuće koalicije HDZ, HSS, HSLS, SDSS, HDSSB i HSP, do saborske manjine SDP-IDS, HNS-LD, doživio je slom, i to odlaganjem lipanjske statusne konferencije Europske unije o kandidaturi Republike Hrvatske za punopravno članstvo u Europskoj uniji, s najvjerojatnijim odlaganjem „hrvatskog pitanja“ na neodređeno vrijeme, i mogućim totalnim slomom trećesiječanjskog režima koji je počeo Mesićevim predsjedništvom i Račanovom koalicijom do današnje Sanaderove koalicijske vlade Republike Hrvatske koje su sve poslušno ispunile što je međunarodna zajednica od njih ultimativno zahtijevala, uključujući izručenje nevinog generala Ante Gotovine koji je tim istim hrvatskim političarima koji se skrivaju iza njegove časničke odore, uopće omogućio vlast jer je obranio Republiku Hrvatsku u velikosrpskoj agresiji.
Političari iz 'Saveza za Europu" u Hrvatskom saboru, Banskim dvorima i na Pantovčaku
Devet godina je Hrvatska izgubila suludom politikom tako zvanih euro-atlantskih integracija, a da u suštini glavno pitanje reforme hrvatskoga pravosuđa i borbe protiv političke korupcije i organiziranoga kriminala nije pokrenuto s mrtve točke, jer su nositelji organiziranoga kriminala i političke korupcije u strukturama Republike Hrvatske, dakle, ono što se zove udbo-mafijom nalazi se u vladajućim strukturama i državnim institucijama, tako da je logično da ključne reforme u Hrvatskoj ne mogu uspjeti nego moraju doživjeti, kao što su i doživjele, SLOM, a kao posljedica toga je povećanje stope kriminala u našoj zemlji koju guši ionako sveopći kriminal od vrha do dna, i prijeti hrvatskoj nacionalnoj sigurnosti, ili narodu i državi!
„Savez za Europu“ između Hrvatske demokratske zajednice i Socijaldemokratske partije, uz koordinaciju Vesne Pusić, doživio je slom jer je politika toga upitnog hrvatskog saveza doživjela slom pošto su zapeli pregovori oko učlanjenja RH u EU, odnosno ti pregovori su stavljeni na led, a slovenska blokada samo je vrh sante leda i povod krizi u odnosima Zagreba i Bruxellesa.
Uzroci političke krize koju je Savez za Europu stvorio u Hrvatskoj su protuhrvatska politika Račanove i Sanaderove koalicijske vlade, kao i protuhrvatska politika predsjednika Republike Hrvatske koji u psoljednjih 9 godina nisu hrvatski narod uopće pitali želi li euro-atlantske integracije, dakle, namjerno su o tome propustili organizirati referendum, s obzirom da je Republika Hrvatska tek prije 18 godina postala samostalna i nezavisna država, a hrvatski narod souveraina nacija, i to nakon stoljeća okupacije i stranih raznoraznih europskih integracija u Austrijskom Carstvu i Austro-Ugarskoj Monarhiji kao i u dvije propale Jugoslavije.
Je li se netko od tih politikanata na Trgu svetog Marka, u Banskim dvorima, Hrvatskom saboru i na Pantovčaku zapitao želi li hrvatski narod možda koje stoljeće biti i dalje souverain, i da hrvatska država bude samostalna, i izvan europskih i balkanskih integracija? Zasigurno nisu jer ne rade u hrvatskom nacionalnom interesu nego u interesu krupnoga kapitala i zapadnih struktura u odnosu prema kojima su marionete jer su domaći vladajući političari korumpirani, i opterećeni prošlošću, dakle komunizmom/titoizmom, te su kao (bivši) zagovornici propale marksističke ideologije, i kao zaštitnici zločina titoističkog eks-jugoslavenskog režima, ranjivi i podložni ucjenama koje se još potenciraju jer su korumpirani!
I Sveta Katolička Crkva u Hrvatskoj zagovara euro-atlantske integracije, te isto kao i titoistički Savez za Europu nije izvukla nikakve pouke iz povijesti, a imala bi i te kako učiti od grešaka svoga biskupa Josipa Jurja Strossmayera koji je nakon sloma hrvatske revolucije 1848. godine i Jelačićevih saborskih zahtijevanja hrvatskih državotvornih prava usmjerio hrvatsku politiku prema ondašnjim europskim integracijama s Ugarskom, što je dovelo do kobne i u hrvatskoj povijesti osuđene Hrvatsko-Ugarske Nagodbe iz 1868. godine kojom su hrvatske zemlje ostale razjedinjene, i postale kolonije Budimpešte i Beča, ekonomski izrabljivane, i politički podjarmljene, te nacionalno ugnjetavane.
Biskupi i vladajući političari, koji kroje sudbinu hrvatskog naroda u naše doba, trebali bi, kad bi imali vjeru u Boga i u hrvatski narod, poslušati zov Oca domovine Ante Starčevića, kakvo je njegovo mišljenje bilo o europskim integracijama, naime, 26. lipnja 1861. godine je „najlucidnija naša glava“, kako je Miroslav Krleža nazao „Staroga“, održao povijesni govor u Hrvatskom saboru u Zagrebu:
„Ja ne ću da dokažem da će hrvatska doista biti državom o sebi, nego samo velim, da NAŠA DOMOVINA, KAKO NEKADA BIJAŠE, TAKO I DANAS MOŽE BITI SAMOSTALNA; ja htjedoh dokazati, da mi, ako smo muži slobode i napredka, moramo nastojati, da našemu narodu izbijemo iz glave onu vjeru koju mu je Austrija i Rusija narinula, vjeru kao da smo mi, uzdržavatelji Austrije, tako slabi, da ne možemo drugačije nego kao bilo čiji robovi živjeti: mi moramo Hrvatima kazati da je sužnju jednako u amerikanskoj republici i u austrijanskoj i ruskoj despociji...“
Na kraju ove izvrsne lekcije biskupu Joci Štroci i njegovim politikantima i dobrim slugama loših stranih gospodara u Pešti i Beču, je Ante Starčević završio svoj briljantni domoljubni, nacionalni i državnički govor i svoju misao političke filozofije povijesti i ljubavi za slobodom i srećom političkih Hrvata pozivom (apelom) hrvatskom narodu da se u borbi za svoje dostanstvo, samostalnost i sreću može izboriti samo osloncem na vjeru u Boga i u vlastite snage, geslom „Bog i Hrvati!“, i naglasio:
„...naroda hrvatskoga koji je tristogodišnje sužanjstvo Austrije preživio...“,
jer si je sačuvao „...u nevoljah (...), još jedno neprocjenjivo dobro, a to je dobro: „vjera u Boga i u svoje desnice“ (Bog i Hrvati).
Bog i Hrvati pod ovim simbolom slobode i samostalnosti pod kojim su 200 godina vojevali hrvatski branitelji protiv Turaka!
Dakle, Otac domovine je naglasio vjeru u Boga, a ne vjeru u Crkvu ni u vladajuće garniture, te vjeru u svoj narod, a ne u bajke o euroatlantskim integracijama, kao da bi takve integracije, da se i ostvare na hrvatskom području, mogle usrećiti hrvatski narod, jer bivše jugoslavenske integracije doniele su Hrvatima samo nesreću i silne patnje, ratove i istrebljenja kada se hrvatsko državno pravo našlo na pogazu Osmanlija/Turaka, Nijemaca, Talijana, Mađara, Srba i Jugoslavena.
Dužnost je Hrvata poslušati glas ovog hrvatskog Sokrata, Oca domovine Ante Starčevića, koji kaže da
„nikakav zločin, nikakva okrutnost vladara ne primiče državu k ponoru kako ju primiče nemarnost državljana za nju!“
Povijest Hrvata, i Otac domovine Ante Starčević, dokazali su suludost politike integracije Hrvatske sa stranim državnim tvorevinama i međunarodnim savezima, tako da samo um zloban i površan, oportunističke i korumpirane (zločinačke) spodobe u hrvatskoj politici mogu Republiku Hrvatsku, mimo volje hrvatskog naroda, tjerati u euro-atlantske integracije, umjesto da Republika Hrvatska bude nezavisna od Istoka i Zapada, da hrvatska država ostane samostalna kao subjekt u međunarodnoj svjetskoj zajednici, a ne objekt i ping-pong loptica u europskim i balkanskim integracijama.
Neki će mudrac naravno spomenuti Titovu politiku kao navodni uzor „samostalne politike“ i „nezavisne“ Jugoslavije, ali gadno će se prevarit jer je komunistički diktator za svaki svoj vanjsko-politički i unutarnjo-politički potez prvo pitao za mišljenje i dozvolu Washington i Moskvu (isto tako je postupio i Franjo Tuđman), dok Ante Starčević već gotovo 150 godina tumači Hrvatima da je jedini spas u samostalnoj hrvatskoj politici, neovisnoj od Zapada i Istoka.
Do danas još nitko nije uspio opovrgnuti tvrdnje dr. Ante Starčevića, i s obzirom da kukavice i neznalice nemaju protuargumente Starčevićevim tvrdnjama, prešućuju i Starčevića kao političara i filozofa, prešućuju njegove državničke misli, njegove apele i upozorenja (prvi je upozorio na pogubnost jugoslavenskih integracija) kao i njegove istinske nasljednike u Hrvatskoj koji su zato pod medijskom cenzurom i protuustavno lustrirani iz hrvatske politike, samo da se ne bi čula istina, a jedino istina, objavljena u mas-medijima, može probuditi hrvatski narod iz onoga što je A. Starčević opisao kao „nemar“ prema hrvatskoj državi!
CBK
Post je objavljen 26.06.2009. u 13:06 sati.