I tako sam krenula spavati po već ne znam koji put noćas, ali jednostavno svaki puta kad sklopim oči moje me misli pojedu i stvore neke slike u mojoj glavi koje stvarno ne želim vidjeti.
Opet se sama sebi gadim kao i inače.
Ono gađenje, toliko odvratno da to možeš gajiti samo prema sebi i nikome drugom.
Samoća je jedina bolest koje se nikako ne mogu riješiti, sve moje turobne misli nestanu kad otvorim oči, ili se samo zakopaju dublje.
Samoća, otvorenih ili zatvorenih očiju, svejedno je, uvijek je jednako intenzivna i jednako boli.
Ovo je priča o ljudskoj usamljenosti, sve priče govore o usamljenosti, jer u ljudskim dušama je jednostavno usađena ta samoća i žeđ.
Djeca se sve češće rađaju kao takva.
Ovo je priča o onome što želim vidjeti.
Svako jutro počinje i završi jednako, ni nema baš neke razlike u početku i kraju, sjedim na klupi gdje i inače, čekam prve zrake jutarnjeg Sunca koje me osvijetli i oslijepi na par sekundi, pa sam fokusiranija na bol svojih zijenica nego na onu unutra.
Svako jutro isti ljudi prolaze pored jezera, pored klupe, pored mene- pored klupe.
Svako jutro, dan, počinje na toj klupi.
Baš na onom mjestu gdje si nekoć ti sjedio, pored mene, odakle si mi vikao preko jezera da i dalje čuvaš mjesto kraj sebe.
Jednostavno sam razočarana. Ne znam čime ali jednostavno jesam.
Najjednostavnije što može biti. Znam koliko si me uvjeravao da nikada nećeš otići, pa ni ako ja odem.
One tvoje riječi kada si tiho izustio da ćeš biti tu svaki puta kad pogledam, čak i onda kad se više ne budem osvrtala.
I sada mi nije jasno, okrećem se, gledam širom otvorenih očiju i sve što vidim je ono isto umorno jutarnje Sunce koje žali za tobom kao i ja jer mi svako jutro crta suze u očima.
Ovo je priča o samoći baš zato što JESMO sami. Svi smo mi sami.
iluzije su da netko ima svoju drugu polovicu... rođeni smo kao cjeloviti pa zašto onda itko traži polovicu, jer ta polovica je ono što otkinu od tebe svojim napuštanjima, polovica je onaj veći dio-samoća, a druga polovica je mogucnost da se nosis s onim sto ti je sudeno, da progutas pice koje god da ti je naruceno, polizes sol i popijes tequillu ma koliko gorka bila...i tako ce sutra imati okus jutra....
Post je objavljen 26.06.2009. u 13:03 sati.