„Neće u Kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!', nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima“. Dakle, djela, a ne samo riječi! Od svojih učenika i svih koji to žele postati Isus traži da Njegovu riječ slušaju i vrše.
U završnom dijelu govora na gori Isus riječima koje slušamo u današnjem čitanju iz Evanđelja osvjetljuje razliku između teoretskog slušanja Njegove riječi i priznavanja Njegovog nauka samo usnama i istinskog vršenja Njegovih zapovijedi životom i srcem. Nije dovoljno samo slušati i priznavati Isusov nauk nego je potrebno postupati u skladu s obraćeničkim pristankom uz Isusa. Potrebno je osobnim životom pristajati uz volju Božju i postupati u skladu s njom. Vršiti volju Oca nebeskog zapravo znači, u vlastitom životu, odnosno u konkretnim životnim događajima i situacijama postupati po Božjim zapovijedima i tako prepoznavati što Bog od nas traži upravo ovdje i sada.
Djela o kojima Isus ovdje govori su ona koja trebamo činiti sa ciljem i svrhom da se Bog proslavlja kroz naš život. To su djela kojima je početak i završetak sam Bog. I takva trebaju biti sva naša djela. Ako tako činimo i naša imena će biti upisana na nebesima. A to je jedini istinski i pravi razlog radosti. Sjetimo se Isusovih učenika koji mu se pohvališe da su u Njegovo Ime čudesa činili, kako im On reče:“Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi. Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima.“ (Lk 10, 19-20)
Možemo imati mnoge darove Duha Svetoga i činiti razna čudesa, ali ako djelima svojim ne tražimo i želimo samo Božju slavu nego svoju vlastitu, za nas osobno takva djela u Božjim očima nemaju vrijednost. Isus kaže da će takvima kazati: Nikad vas nisam poznavao! Idite od mene, vi bezakonici! U biblijskom smislu izraz „poznavati“ znači intimnost, biti s nekim blisko povezan, dijeliti s njim sve. A Isus upravo to traži. On želi sa svakim od nas taj osobni odnos. To je i volja Božja za nas. Isus je došao da nam daruje život vječni. U svojoj velikosvećeničkoj molitvi On kaže: „A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskoga Boga i koga si poslao- Isusa Krista“ (Iv 17, 3).
Svoj život trebamo graditi na takvom odnosu s Isusom, na stijeni Riječi Njegove, istinski je vršeći u promjenjivim okolnostima svoga zemaljskog života i po mirnom i po olujnom vremenu. Ako gradimo na toj stijeni nikakve životne oluje ne mogu nam nauditi. Isus one koji slušaju Njegove riječi i izvršavaju ih naziva mudrima. Nije to mudrost ljudska niti zemaljska vrlina kakva je potrebna u obavljanju zemaljskih poslova. To je mudrost vjernika koji svoj život gradi na čvrstoj stijeni Božje Riječi, oslanjajući se na Isusa i izvršava Njegove zapovijedi. To je mudrost dana odozgor. To je mudrost kojom nas dariva naš Otac nebeski po svojoj milosti i ljubavi za svakoga od nas. Ne budimo, zato kao oni koji slušaju riječi Isusove a ne vrše ih jer kaže Isus: Bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku i kada nastupiše nevolje bi srušena. Budimo mudri graditelji.
Sveti Jakov u svojoj poslanici kaže:„Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat će mu se. Ali neka ište s vjerom, bez ikakva kolebanja“ (Jak 1, 5-6). „Je li tko mudar i razborit među vama? Neka dobrim življenjem pokaže svoja djela u mudroj blagosti. A mudrost odozgor ponajprije čista je, zatim mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana, nehinjena. (Jak 3, 13. 17.)
Ljiljana
Post je objavljen 25.06.2009. u 18:41 sati.