Marketing
Every day is exactly the same.
Kad ljubav nije dovoljna, kad postane jednolično, kad znaš što možeš očekivati, sve se pretvori u odvratno dosadnu rutinu i nema zadovoljstva.
Ali opet...ima dana kad se to nešto očekivano pretvori u osjećaj sigurnosti. Čak je i jednoličnost na neki način utješna. " i ima dana kad je i sasvim mala ljubav dovoljna."
Pokušavam se žaliti što manje, ali ja ne mogu biti sretna sa trenutnim stanjem stvari, nikad nisam. Uvijek mislim da može još i bolje, pa kad dođem do tog boljeg, opet želim nešto više. Mrzim što sam toliki jebeni perfekcionist. Zašto bi sve uvijek moralo biti savršeno, ako funkcionira i pod nešto lošijim uvjetima? Zašto žrtvovati sve dobro radi nečeg što će me možda psihički unišititi? Ponekad imam svoju vlastitu logiku i idem protiv ove univerzalne, realne logike, jer volim da stvari budu onako kako su posložene u mojoj glavi. Ionako ne funckioniraju tako dobro u stvarnosti kao u mislima, u nekih 99% slučajeva.
Znam da sam čudna, da me proganjaju neuroze i anksioznost i još puno stvari, ali omg, kad pogledam svijet oko sebe, predobro mi je. U svakoj novoj generaciji ima sve više i više glupih ljudi- ne mislim na onu vrstu predispozicioniranih za takvo što, već onu kojoj je svejedno, jer - zašto razmišljati svojom glavom i imati svoje mišljenje kada će ti ga okolina iovako ionako stvoriti i nametnuti? Just go with the flow. Čemu trošiti moždane stanice? Kako itko može biti zadovoljan takvim životom?
Naglasila sam to već u nekom postovima, ali imati svoje mišljenje i stavove danas jednostavno ne prolazi. Stvarno ne mogu vjerovati- kako bi svijet funkcionirao kad bismo svi bili potpuno isti? Ne bismo bili ljudi, već roboti. Trebamo naučiti prihvaćati razlike među ljudima. Ja se zalažem za vjersku, nacionalnu i svaku drugu međuljudsku toleranciju.
Glupi ljudi, preispitajte svoje želje i stavove- i dalje će se rađati ljudi druge boje kože, jer nikakva vrsta mržnje ili nasilja ne može promijeniti tu činjenicu, uvijek će biti ljudi koji će vjerovati u nešto svoje i imati neku svoju filozofiju jer nitko nema moć upravljanja ljudskim umovima.
Dobro, kad započnem sa tom nekom svojom filozofijom, uvijek ju pokušavam maksimalno pojednostaviti, jer ljudi inače teško pohvataju moj slijed misli (nije da se hvalim, ali ipak mi je to kompliment na neki način :D).
I da...kada sam sretna, uvijek mogu pisati o svemu i svačemu, i to satima. Baš kao sada, samo što malo energije mislim sačuvati za neke bitnije stvari :).
<3
Post je objavljen 25.06.2009. u 14:29 sati.