Ovo je jedno sasvim novo, drugačije jutro.
Ne, ništa se nije promijenilo. I dalje nemam posao, i dalje je diplomski tu negdje skoro pa dovršen. I dalje živim u svojoj staroj, bijeloj i pustoj sobi u svom selu. I dalje mi susjed radi buku koju ne podnosim, i dalje moji galame.
Ali, danas…danas slušam ptice kako pjevaju. Danas sam se probudila mirna, naspavala sam se dobro. Prihvaćam da sam tu. Da, željela bih biti negdje drugdje, slobodnija, neovisna, više svoja.
Nije da znam što bi to točno bilo, ali, otkrila bih putem.
Ipak, tu i sada…mogu barem biti ponešto od toga. Mirnija, sretnija, optimističnija. Nema više smisla plakati za onim što ne mogu. Treba iskoristiti karte koje su nam dane. A ove moje…i nisu toliko loše...
Crnu…više ne nosim u sebi. Moj svijet je u bojama.
Post je objavljen 25.06.2009. u 09:06 sati.