Jučer popodne sam bio na kirbaju u Ivankovu u jednoj pristojnoj kući. Ne kažem to zato što osobno poznajem te ljude ili se želim dodvoravati, nego zato što vjerujem da će svaki mještanin Ivankova, ali i šire okolice reći to isto. Čestitost se ne kupuje. Baš zato se pomalo osjećam loše jer sam sudjelovao u priči o politici za njihovim stolom i žao mi je zbog toga. Na žalost, politika je neizbježna tema i ljudi se vole toga dohvatiti. Uz uobičajenu priču o životu kod nas priča je otišla malo i u komšiluk, na što sam rekao da su tamo svi srbi, da tamo nema ni crvenih ni lopova. Mislim da moje razmišljanje nije bilo prihvaćeno i bolje bi mi bilo da sam šutio. Danas je Dan državnosti, blagdan koji se obilježava 25. lipnja, na dan kada je 1991. godine Hrvatski sabor donio Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske proglašavajući Republiku Hrvatsku samostalnom i neovisnom državom. Dan državnosti je službeni državni blagdan te se taj dan ne radi. Do 2001. godine Dan državnosti se obilježavao 30. svibnja svake godine, u spomen na konstituiranje prvog višestranačkog Sabora 1990. godine. Danas se taj datum obilježava kao spomendan - Dan Hrvatskoga sabora. Iznio sam nekoliko činjenica malo da si objasnim zašto se datum promijenio. Za neke stvari možda treba vremena da malo sjednu ili da se dogovorimo kako će se činiti ili slaviti, to je pretpostavljam razumljivo u jednoj mladoj državi. Želim objasniti onaj svoj sinoćnji istup. Nedavno su se održavali izbori na lokalnoj razini, ali promidžba je bila u cijeloj državi ista. Dvije najjače političke struje su pokazale koliko se mrze. To je bilo strašno gledati da niti jedan dijalog nije prošao bez demonstracije silne mržnje. A to je ono što treba biti temelj demokracije, politički dijalog. Jer dijalogom se utvrđuju nedostaci i dobri koraci ove ili one političke opcije i kroz taj dijalog se definiraju rješenja za probleme i planovi za budućnost. U svim državama su političari prvo građani te zemlje, pa tek onda pobornici neke političke opcije i svojim djelovanjem ostvaruju političke bodove, a dijalogom među opcijama se to djelovanje poboljšava. Na žalost, sve što se u kampanji moglo vidjeti je netrpeljivost i nabacivanje pogrdnim imenima. Jedni druge nazivaju crvenima i lopovima. To su teške uvrede, ne znam da li su oni koji to izgovaraju uopće svjesni težine.
Mislio sam da je to normalno, jer svuda u kampanjama se iznosi i prljavo rublje i da će se to promijeniti sa dolaskom mlađeg naraštaja političara. Neki dan je na u nedjeljnoj emisiji gostovao mladi ministar, tema razgovora je bila vanjski dug, njegov stav je to su oni drugi skrivili. Slučajno gledam prijenos sabora na televiziji, govori mladi zastupnik iz opozicije, obraća se zastupniku pozicije, pa kaže da su to oni skrivili. Očito ni mlađi naraštaji ne žele razmišljati drugačije, a dug raste. Nadam se da će pronaći neko rješenje, jer ne želim da mi jednog dana na vrata pokuca neki arap, židov ili neko tko se znao igrati s novcem i kaže da to više nije moja kuća.
Post je objavljen 25.06.2009. u 07:49 sati.