Teina pisma su i dalje stizala,jednako uzbudljiva i nevjerovatna.Nesto uzbudjenja,priznajem,prodrlo je i u moj zivot.A sve to zahvaljujuci NATO-u koji je 1999.napokon odlucio da je nepristojno daljnje odlaganje bombardovanja Miloseviceve Jugoslavije.
Drzim da je svako u ovoj zemlji,ako je sacuvao makar zrno postenja i zdravog razuma,znao da ce bombe na kraju padati na nas.Zlo na kraju uvijek unistava samo sebe-to je nacin na koji se odrzava ravnoteza izmedju njega i dobra,koje je samo po sebi nesposobno da ga porazi.Mozda je bombardovanje Jugoslavije bila demonstracija globalistickog poimanja prava:mozda je to bombardovanje,u krajnjem,bilo nelegalno;ali kako bi rekla Tea,bila je to POETSKA PRAVDA.A pravdi se uvijek valja radovati,cak i kada vam pada po glavi.I doista,da parafraziram recenicu koju je povodom visegodisnjeg bombardovanja Sarajeva u magazinu"Duga"napisao zovijalni srpski fasista Dragos Kalajic,RADOVAO SAM SE SVAKOJ BOMBI KOJA JE PALA NA BEOGRAD.
Post je objavljen 25.06.2009. u 02:00 sati.