Kroz Ravno svakodnevno prolazi vojska iz raznih jedinica.Ovdje im je neka vrsta odmorista,a cesto i konacista.Skoro svakog dana navraca i jedna grupa rezervista na motokultivatoru.Dolaze u posjetu zemljacima,a susret se najcesce zavrsava pijankom.Potom njih sedam-osam,mrtvi pijani,potrpaju se na prikolicu motokultivatora i odlaze uskim,nepreglednim putem prema Turkovicima.Oni trezveniji ih opominju da se ne igraju sa zivotima,ali ne haju:uz pjesmu i pucnjavu pozdravljaju se kao da se vise nikad nece vidjeti i zamicu iza brda...Pa,eto ih opet sjutradan.
Radovana Kusa Jovanovca svi u jedinici odmah prepoznali,jos vise zavoljeli.To je onaj brkati mladic koji se medju prvima popeo na stepenice Skupstine Crne Gore i trazio smjenu starih birokrata.
-Posao sam kod naseg milog predsjednika Momira,prica Kuso,i rekao:Momire,
rat je,drugovi su mi na frontu,ja ne mogu da sjedim kod kuce...Evo vojne knjizice,ne treba mi,ako ne podjem na polozaj...
I njemu,i Banji,i Milanu je udovoljeno.Vojne vlasti su ih odmah uputile na front.
(Veseljko Koprivica-"OPERACIJA DUBROVNIK:SVE JE BILO META,sokantna svjedocanstva o opsadi Dubrovnika,pustosenju i pljacki Konavla")
Post je objavljen 25.06.2009. u 01:14 sati.