Marketing
Apostol pogana - 361. dan Pavlove godine
Godina sv. Pavla približila se svom kraju, a s njom će završiti i moje čitanje i pisanje dnevnika čitanja o sv. Pavlu i njegovim poslanicama.
Ova Godina bila mi je možda najuspješnija ili najkorisnija godina u životu. Vratila me je na izvore kršćanstva i upoznala sa životom prve kršćanske zajednice, kojemu, ruku na srce, naše današnje kršćanstvo ponekad baš i ne sliči previše.
Čitanjem poslanica postepeno sam upoznavala veličanstveni lik osobe Isusa Krista. Sigurno nikada nitko, osim evanđelista, nije tako cjelovito prikazao Isusa, Boga i Čovjeka, u svoj njegovoj veličini i divoti kao što je to učinio sv. Pavao.
Jedna sestra, kad je vidjela da cijelu godinu pišem samo o sv. Pavlu, rekla mi je: "Vi ste zaljubljeni u sv. Pavla!" Malo me je to iznenadilo. Kad bolje promislim, uopće nisam zaljubljena u sv. Pavla. Nisam ga gotovo ni poznavala, kao ni većina naših kršćana. Ali kroz sv. Pavla sam se zaljubila u Isusa Krista i molim Boga da mi pomogne, da ga ljubim ne samo kao Marija, nego i kao sv. Pavao.
Naš poznati pisac i prevoditelj knjiga Phila Bosmansa, svećenik i župnik župe Uznesenja BDM u Brodskom Vinogorju vlč. Pavao Madžarević, priredio je jedan pregled života i djela sv. Pavla na župskim stranicama, koje ću u pet nastavaka prenijeti na ovaj blog i tako zaokružiti svoju Godinu sv. Pavla.
Inače, pogledajte krasne župske stranice kao i stranice Saveza bez imena čiji je vlč. Pavao Madžarević duhovni pratitelj.
SVETI PAVAO
Prema Helen Doohan
Priredio Pavao Madžarević
Apostol pogana
Apostol Pavao jedincat je lik iz 1. st. čiji život i iskustvo obuhvaća židovski, helenski i kršćanski svijet. Najstarije izvore za događaje Pavlova života nalazimo u njegovim poslanicama i u Lukinim Djelima apostolskim koji su najbolje svjedočanstvo zanimanja Crkve nekih dvadeset do trideset godina poslije Pavlove smrti. Iz njih izranja mnoštvo pojedinosti: Pavao je rođen u Tarzu u Ciliciji (Dj 9,11; 21,39; 22,3); bio je rimski građanin (Dj 16,37-38; 22,25-29; 23,27), Židov iz plemena Benjaminova (Rim. 11,1; Fil 3,5) i farizej, potpuno obrazovan u Zakonu (Fil 3,5-6; Gal 1,14; Dj 23,6; 26,5), pod Gamalielovim vodstvom u Jeruzalemu (Dj 22,3). Pavao je bio gorljiv farizej i progonitelj Crkve (1 Kor 15,9; Gal 1,13; Fil 3,6), no kasnije se, zahvaljujući istinskom doživljaju Gospodina, obratio (1 Kor 15,8-10; Gal 1,15-16). Četiri je puta odlazio na misijska putovanja koja Luka potanko opisuje: prvo misijsko putovanje opisano je u Dj 13,1-14,28, drugo u 15,30-18,22, treće u 18,23-21,17, dok je putovanje u Rim opisano u 27,1-28,16. Unatoč tomu što je nemoguće precizno utvrditi bilo kakvu kronologiju, jer biblijski spisi vrlo rijetko donose točne datume, Pavao je vjerojatno rođen prije desete godine po. Kr. i umro oko godine 64. Nekoliko povijesno dokumentiranih činjenica (Dj 18,12-17; 23,26; 24,27) omogućuje stručnjacima datiranje Pavlova obraćenja između godine 34. i 37., njegovih najvažnijih putovanja od 46. do 63. i pisanja poslanica između 50. i 60.
Nakon što je i sam bio nazočan Stjepanovu kamenovanju (Dj 7,54-8,3), Pavao se zaputio u Damask i na putu u taj sirijski grad doživio duboko obraćenje. Među svim događajima iz njegova života iskustvo što ga je doživio na putu za Damask najvažnije je za razumijevanje Pavla i njegova poslanja. Uz njegovo vlastito upućivanje na svoje obraćenje (Gal 1,11-17; 1 Kor 9,1; 15,8-10; Fil 3,4-11; Rim 1,5; 2 Kor 4,1; 5,16), Luka nam donosi tri jasno određena izvješća zasnovana na jednoj te istoj predaji (Dj 9,1-19; 22,4-16; 26,-12-18). Ta izvješća ističu Pavlov doživljaj Krista kao uskrsnuloga Gospodina, njegov poziv Pavlu da bude apostol i njegovo poslanje poganima. Taj događaj bio je prijelomna točka u Pavlovu razumijevanju Krista i Kristova odnosa prema vjernicima, i predstavlja sjeme Pavlove teologije i ekleziologije.
Iz ovih izvora na svjetlo dana izlazi Pavlova osoba, a njegove poslanice otkrivaju nam njegovu živahnu osobnost (Gal, 2 Kor, Fil) i pridonose našem razumijevanju razvitka prve Crkve. U poslanicama on na različite načine reagira na situacije i na stanje u zajednicama, ali uvijek sa žarom i skrbi, a sukobljavanja, borbe i razlike među njima smatra sredstvima za bolje razumijevanje kršćanskog odgovora. Korinćani priznaju da je nevješt govornik, ali vrlo plodan pisac (2 Kor 10,10), dok ga Luka u Djelima apostolskim oslikava kao izvanredna govornika uopće ne spominjući njegovo pisanje. Slika koju nam o ovom apostolu i prvoj Crkvi donosi Luka idealnija je od slike koju nam u svojim poslanicama daje povijesni Pavao. Pavlova i Lukina perspektiva ponekad se razlikuju, ali ovaj apostol uvijek iskrsava kao zauzet i neumoran misionar.
Iz njegovih poslanica dobivamo sliku osobe Pavla koji je povremeno ispunjen tjeskobom i potišten, koji plače i podnosi bolove (2 Kor 1,4; 6,4-6), koji je izvan sebe (2 Kor 5,13), koji se bori sa sobom i s drugima (2 Kor 7,5), ali koji je također neustrašiv (2 Kor 1,12), skroman (2 Kor 10,1), hvalisav (2 Kor 11), i ispunjen osjećajem topline i nježnosti (Fil 1,7-8; 2,12; 4,1; 2 Kor 2,4). Njegove poslanice prožima radost i nada (Fil 1,4; 2 Kor 2,4; 4,16; 7,16). Da bismo razumjeli Pavlove poslanice, moramo prije toga shvatiti složenost njegove osobe, jer osoba i poruka idu ruku pod ruku. Pavao je, s obzirom na svoju tradiciju unutar judaizma, na svoj rast i razvoj u grčkom svijetu svoga vremena, na poznavanje hebrejskoga, aramejskoga i grčkog jezika, bio izvanredno pripremljen za svoje poslanje tumačenja evanđeoske poruke poganskim zajednicama.
(Nastavak u slijedećem postu)
Post je objavljen 24.06.2009. u 23:44 sati.