Marketing
Jedinstveni Pavlov doprinos - 365. dan Pavlove godine
Zanimljivih podataka o bazilici sv. Pavla izvan zidina u Rimu ima na talijanskoj stranici Bazilika.
Obavezno pogledajte! Prekrasne slike i glazba, naročito virtualna šetnja bazilikom.
Tekst na svim velikim svjetskim jezicima.
(nastavak prethodnog posta)
Jedinstveni Pavlov doprinos
Pavao je značajno pridonio kršćanskome pokretu navještajem vjere u Isusa kao uskrsnuloga Gospodina. Njegovo obraćenje dogodilo se usred njegove apostolske djelatnosti kao gorljiva farizeja, i njegovo se shvaćanje Krista promijenilo. To vjersko iskustvo utjecalo je na Pavlovo shvaćanje stvarnosti i kao posljedicu je imalo različite doprinose razvitku prve Crkve.
Pavao je sebe i svoj poziv opisao koristeći se izrazima biblijskih proroka i dao proročki glas Crkvi koja je pokušala odrediti svoj odnos prema židovskim korijenima. On ne samo da je govorio Božju riječ utjehe i nade, već je poticao zajednice i vjerske vođe da svoje razmišljanje prošire s obzirom na pristupanje pogana zajednici vjere, dajući tako kršćanskom pokretu već na samome početku univerzalno značenje. Pavao se suprotstavljao utjecaju patrijarhalnoga društvenog uređenja djelujući sa ženama, poštujući ih kao vođe i nudeći alternative hijerarhijskom pristupu unutar obitelji vjere. Umjesto da potvrdi, afirmira zasade judaizma, on je poganima svoga vremena prenio evanđeosku poruku. Kao prorok govorio je ljudima na rubu društva, ženama, robovima i poganima, a nije se poistovjetio sa svećenicima, vjerskim i društvenim vođama.
Pavao je evanđeosku poruku shvaćao kao poruku slobode i jednakosti u Kristu. Takva jednakost otvarala je nove mogućnosti zajednici vjernika kao kršćana potvrđenih darovima Duha, ne dopuštajući da spolne razlike utječu na izbor specifičnih uloga i odgovornosti u Crkvi. Pavao se ovim načelom jednakosti poslužio u svom izazovu Filemonu i pokazao, možda i nesvjesno, kako kršćani mogu promijeniti društvo stvarajući zajednice koje žive prema drukčijim vrijednostima. U suradnji s drugima, Pavao je djelovao sa ženama, hvalio njihovo služenje, priznavao njihov apostolat i poštivao ih kao vođe.
Pavao se usredotočio na zajednicu uzajamne ljubavi i služenja i time progovorio o odnosu između Krista i kršćana, ističući trajnu prisutnost Duha. Bio je uvjeren da Evanđelje preobražava čitav život na praktičan i konkretan način. Mjesne zajednice, temeljne jedinice crkvenoga života, bile su dinamične i međusobno povezane. On nije nalazio sigurnost u zgradama i hijerarhijskim strukturama, već njegove poslanice svjedoče o preoblikovanju života Crkve uz pomoć duhovnih darova koji pripadaju svima. Unatoč tomu što Pavao ima dodire sa samim počecima kršćanskog pokreta, on nas podsjeća na činjenicu da vjerovati u Evanđelje znači osporavati patrijarhalne strukture i vrijednosti u društvu i religiji.
Pavao je bio velik misionar i prvi teolog čiji su spisi ostali sačuvani do danas. Njegovo teološko razmišljanje bilo je posljedica njegovih apostolskih susreta i bilo je u dodiru s pitanjima i potrebama zajednica njegova vremena. U Pavlovoj teologiji nalazimo veoma malo apstrakcije. Umjesto toga, u njoj je uočljiv funkcionalni pristup koji ističe značenje za nas. Zahvaljujući toj sklonosti, Pavao je odgajao vjernike potičući ih na rast i promjenu. Kroz sve njegove poslanice proteže se teološki razvitak i one obiluju poticajima zasnovanim na kršćanskim načelima. Pavao je isticao da je dar vjere ponuđen svakome i da je zadaća vjernika prihvaćanje i poslušnost. Kršćanski život postaje radikalni odgovor na Božji dar koji nam je ponuđen u Kristu.
Pavao je svojim jedinstvenim pristupom duhovnosti razvio razumijevanje načina na koji bi kršćani trebali živjeti svoj kršćanski život. On je, po svemu sudeći, zastupao apostolsku i crkvenu duhovnost, onu vrstu duhovnosti koja nam omogućuje približiti se drugima kao članovi zajednice vjere. Shvaćao je da je odgovor na potrebu unutar zajednice izraz autentične duhovnosti. Vjernici postaju znak Kristove ljubavi prema svijetu u kojemu žive. Uzajamna odgovornost i skrb postaju proživljena vjera. Tako shvaćena duhovnost bila je izazov svim vjernicima, a ne samo odabranim vjerskim vođama. Pavao je među prvima zagovarao upravo ovakav odgovor na izazov Evanđelja.
Prema svemu što znamo o apostolu Pavlu, on je nedvojbeno bio vođa prve Crkve. Zahvaljujući njegovim poslanicama, danas možemo rekonstruirati njegove odnose s različitim Crkvama i pojedincima. Pavao nije uzmicao pred drugim vjerskim vođama i zajednicama, sukobljavao se s drugima i suprotstavljao se njihovim stavovima u važnim pitanjima. Imao je razumijevanja za osobit položaj u kojemu je živjela svaka pojedina zajednica i nastojao ih je voditi i uvjeriti pristupom koji je bio najprimjereniji postizanju željena rezultata. Kao vođa, katkada je bio previše osobno uključen u rezultate svoga služenja, kao u Korintu, otežavajući tako svoj položaj i djelovanje. Unatoč tomu, vidimo da u Filipima djeluje jedna pokretna sila koja ljudima pruža podršku i koja osvaja. Pavlov jedincati doprinos kao vođe očituje se u njegovoj sposobnosti poticati jedinstvo u raznolikosti poštujući pri tome pluralizam kao značajku zajednice u razdoblju tranzicije. Pristupajući različito svakoj novoj situaciji Pavao se pokazao djelotvornim u mnogim situacijama. Vjera ga je uvjerila da se Kristova snaga može očitovati u zemljanim posudama (2 Kor 4,7). Pavao je ponudio načela i smjernice koje su zajednice primijenile na svoju vlastitu situaciju, a budući da svi imaju udjela u Duhu Gospodnjem, poticao je zajednicu na rasuđivanje.
Kršćanski vođa poznaje Evanđelje i reinterpretira njegovu temeljnu poruku za novo vrijeme i novi prostor, razumije tradiciju i posjeduje osjećaj za povijest, i ima takvu viziju Crkve koja poštuje doprinos svih. K tome, kršćanski vođa čita znakove vremena koji odražavaju najdublje potrebe čovječanstva, razumije potrebe ljudi i razvija duhovnost sposobnu za život koja obuhvaća sve dimenzije ljudskoga života. Vrsni vođe koriste se mnoštvom odgovora što ih daje vodstvo, izvanredno poznajući učinak što ga njihov izbor ima na sljedbenike. Pavao je bio upravo takav vođa u Crkvi koja je tražila svoj identitet u odnosu prema judaizmu.
Pavlove poslanice predstavljaju prvi zapisani prikaz evanđeoske poruke protumačen za potrebe poganskih zajednica sredinom 1. st. Ovaj apostol iskrsava pred našim očima kao velik misionar i teolog čije je razumijevanje vjere imalo golem utjecaj na razvitak Crkve kroz mnoga stoljeća.
Post je objavljen 28.06.2009. u 12:17 sati.