Oi!
Ovako, ovih redosljedom :
1. Dogadaji.
2. Pokazivanje osjecaja.
3. Moja dubokoumna sranja.^^
Hope you'll enjoy it.^^
~ Jucer.
Pizdila cijeli dan, bijes je samo izvirao iz mene.
Brla je iso samnom van, upoznat moju ekipu.
Ipak moj braco mora vidjet na sto ti moji alkoholicari
lice. :) xD :D
Na kraju je ispalo da se Brla i Amar znaju
i da su skupa u skolu isli.
Ja jos uviek nemogu vjerovat.
Koi spoj.
Amar - Brla. Ne. Not possible.
xD
Prekinula sam s Mislavom, opet. xD
Ovo mie bila najkraca veza.
Trajala je cak 27 sati.
Jebiga.
Nista se posebno nije dogadalo.
~ Danas.
Ufff.
Probudila se u pol 5 ujutro.
Isla popit vode, vratila se u krevet i nisam mogla zaspat.
Upalila komp, sjela se na stolac, pokrila dekicom,
upalila ziku i nabila slusalice na usi i zujala po sobi.
3 i pol ata mi je proslo u trenu.
Vec je bilo 8 sati, vrijeme spremanja za spanjolski.
Na spanjolskom skoro zakrmila.
Ah jebiga sta ces.
Jos kad sam ovak premorena, jos sam veca spaljevina
tak da je razred odjekivo smijehom na moje izjave. xD
Ma buncala sam. xD
Nisam ni znala ke izjavljujem.
Lupala sam gluposti a ovi su se samo smijali. xD
Ajde ajde, neko mora i razrednu ludu glumit. :D
Dosla doma, i zvala me Matea da idemo van.
I izasle van zajebavale se i otisle doma na rucak.
Ja naravno opet nisam nista jela, vec 3. dan.
Nemogu... Zivci. Pojedem sendvic ujutro za dorucak
i dalje cijeli dan nis ne jedem. Jebiga. Ni ne spavam.
Izasla popodne van, normalno, relaksacija malo
s ekipom. Sjedimo mi na klupicama kod mocvare
i kad najednom pord nas protrci potpuno gol frajer.
Cak ni gace nie imo. I mi za njim. I izjebali smo
ga u mozak malo zesce. Lomovi. Vucko mu je muriju
zvao. xD I murija dosla i pokupila ga. Jos smo
pljeskali murjacima. xD Ma jooj. I evo sad mrtva umorna
sjedim tu, slusam ziku, i pisem post.
Jer je vama dosadno i da imate ke citat.
Part 2.^^
Zivci? Nema ih. Za mene je to kao izgubljeno blago za
husara, uvijek u potrazi za time, ali nikako da ga pronadem.
Prag tolerancije? Na totalnoj nuli.
I tamo cvrsto stoji. Ne trpim nicije ispade. Derem se i kacim
se s osobama koje me samo krivo pogledaju a kamoli da me
zajebavaju. Pa ke ti ljudi briju? Nemrem ni ja uvijek trpit.
Bijes? Prisutan u ekstremnim kolicinama. Rage is my
midle name. :D
Trenutno? Gora nego ikada, otkrila svoju tamnu stranu
za koju sam se nadala da se necu morat s njom suocit.
Ponekad me strah same sebe. Bojim se... Sto cu napraviti
sebi, a sto tek drugima. Nikad se nisam osjecala ovako.
Jaca od svih, hrabrija nego ikad.
Ljubav? Prevladava jebeno cvrsto. Ali opet. U onome obliku
koji boli. Imala sam te, izgubila sam te. Volim te, volis i ti
mene, znam, rekao si. Danas mi je Kiky rekao tvoju izjavu
dok smo jos bili zajedno, united as one. Onu vecer kada me
nije bilo, kada si me imao priliku prevariti. " Da nemam curu,
zbario bi ju, ali necu, previse mi je stalo do Vase, previse ju volim."
Zasto se ponekad moram upitati ona jebena pitanja. " Sto bi
bilo kad bi bilo?" Da, sto bi bilo da nismo prekinuli?
Sto bi bilo da trenutno suze u mojim ocima ne zrcale zbog cinjenice
da te volim, da te nikada necu zaboravit, i da sam te imala, ali
sam te izgubila? Sto bi bilo? Ako si me toliko volio, i ako
me jos uvijek volis, zasto si to prekinuo? To nesto
sto me tolio veselilo, toliko upotpunjavalo?
3.part.^^
~ Preispitivanje.
Za pocetak, hvala Valentinu, jer me njegov post nadahnuo. :)
Necu puno srat. :)
I da razjasnit odmah, SVIJEST je samo stanje duse.
Cesto se dogodi da preispitujemo svoje postupke, korake,
misljenja i sve ostalo.
Na to nas svijest tjera. Nesto neizbjezno, nesto sasvim potrebno.
Nesto sto nas koci u mnogim stvarima u zivotu.
Moramo se nauciti nositi i zivjeti s tim.
4. part.^^ Onaj za koji neam objasnjenja. xD
Iz dana u dan, ponekad se cini lakse, a ponekad teze ciniti korak
za korakom. Ponekad nas to samo ubije u pojam a ponekad ipak
dovede do zeljenog cilja. Ja trenutno neznam sto zelim od sebe.
Toliko me neki ljudi oko mene iritiraju, toliko koliko i samu sebe
iritiram. Opet cinim iste pogreske u zivotu. Opet se sjebavam na isti nacin. Nisam ja kriva, tj. jesam. Kriva sam, priznajem. Trebala
sam ranije o svemu razmisljat. Ma smao malo jedno pitanje koje
me muci, a znam da mi nitko od vas nece moc dat odgovor,
jer ga nemam ni ja sama : "KOJI KURAC SI JA TO RADIM OD
ZIVOTA?" Neznam, nisam svijesna mnogih svojih postupaka
u zadnje vrijeme, zalim zbog svega. Zapravo ja sam sjebala vezu.
Trebala sam sutit u vezi Domagoja, jer tako je sve i krenulo.
Uvijek se sjebem. Zasto nemogu ostavit proslost tamo gdje joj je
mjesto? Zasto se ta proslost mora stalno petljat u sadasnjost
i buducnost? Zasto ta proslost mora biti dio sadasnjosti i
buducnosti? Ma kakva buducnost? Ja toga nemam, cim se ja
proslosti ostaviti nemogu.
Neznam ljudi iz momenta u momenat osjecam se sve slabijom.
Nisma sigurna dali ce uskoro doci momenat kada se ja ujutro
necu imati snage ustati. Neznam. volim vas svee. <3
Post je objavljen 24.06.2009. u 22:39 sati.