13.
Kućica od pijeska.
Sunce, sunce pleše
Ranjeno krvari
Ljubičastom bojom
Zašto se ne smiješ?
Vidi kako valja
Obzor se pod nebom
Prepun srebrn vlati
Vidi kako majka
Svoje čedo doji
Vidi kako šutnja
Šapće ti: "Uspori"
Kućica od pijeska
Opijena ranom
Crvenoga sunca
Čeka da se sruši
14.
Jednu malu masku imam
Svakodnevno na svom licu
Pred drugima dok krvarim
Crven krvcu, ja se smiješim
Dok mi moj maleni demon
Šapće destruktivne misli
Ispod masne plahte kože
I srž liže, ja se smiješim
Dok mi riječi prijatelja
Probijaju opnu svrdlom
I dođe mi da pobjegnem
Predaleko, ja se smiješim
Dok tek mala biti želim
I živjeti siromaštvo
A stežu me konopcima
Ljudskih vlasi, ja se smiješim
Ja se smiješim, ali zato
Dok zavoje gnojne mijenjam
Na koljenima, pred križem
Premilosnim, vodom jenjam..
15.
Crveno i bijelo
Naranđasto.plavo
Prosuto na platnu
Razbijeno stoji
Između je crta
Crna, temperasta
Što seže do lišća
I dotiče misli
16.
Rebrasto i crno
Na pločniku leži
I prašinu liže
Pojave se brojke
Ko fotomorgana
I nestanu lude
Ostane tek miris
Razbijenog stakla
Što sna metlu čeka
17.
Na obzorju crta bijela
To je jutro ispod slapa
Što se slama u sto boja
I ispire riblje ljuske
Ispred mene trava meka
Bosoj nozi tepih gorkast
U kojoj se tek crveni
Pokoji mak zajapuren
A u zraku miris vode
Koja ushićena pleše
Želeći se dići više
Sve do dvora Abbe, Krista
Tiho vjetre, zar ne čuješ
Kako Bog cijeli svijet grli
I šapće mu premilosno
Riječ istine iza sluha
18.
Plešu mravi
Pleše lišće
Pleše trava
Pleše mak
Plešu kuće
Pleše oblak
Pleše osmjeh
blag i lak
Pleše kiša
Pleše majka
Pleše miris
Tamjana
Pleše drvo
Pleše kamen
Reci mi zašto
Ne ja.
19.
Tiho, bistro, poput vode
Viju riječi se ka nebu
No meni su hladne, bolne
Pričaš priče o divljini
Okusima jednoličnim
I za se me ranom vežeš
Pripajaš mi misli svoje
Uz sve rane što me peku
Tjerajuć me na bljuvanje
Pusti me, ja nisam tvoja
Zašto me u patnju tjeraš
Kada tu ću uvenuti
21.
Dvije ruke spojile se
Stopile se na molitvu
Ljubavlju tek povezane
I mišlju daleke zore
Dvije ruke spojile se
Vezicama Jaganjčevim
I poniznost pokazale
Prema svemu što im daje
Dvije ruke zatim tiho
Oblik korita uzele
Pa molećivo i nježno
Ljubav Oca zatražile
Dvije ruke na kraju su
Oblik križa nacrtale
Po gustoj tišini zraka
Kroz koju im Voda stiže
22.
Unutar sfere zelenog lišća
Tamo visoko na čvrstoj grani
Sjela sam naslonivši se na lišće
Život sve vrvi, tih i skroz ljubak
Šalje mi poljubac lagan i čulan
Kroz lagan vjetar što kroz lišće sipi
I najednom stopih se sa visinom
I uskliknuh tiho, zatomljena glasa
Slava Ocu, Kristu i Zaštitniku
A kroz prirodu koja žubori
Začuh zvuk Oca što kroz nju zbori
Urezao sam te u Svoje ruke
23.
Koja li je sreća biti
Na putu do druge međe
Kojeg ispunja tek čeznja
I ljubav za Jaganjčetom.
"Svakog dana može doći",
Kuca srce u tišini
Dok osluškuje svježinu
Što joj nosi ljetna kiša.
Šapći oko, ne, ne vići
Tražeći ga u daljini,
Jer možda ti Bog tvoj spava
Smiren u nekoj štalici.
Tiho, tiše, odgovori
Tek mi zvuk što stalno stiže
Kao jeka vraćajuć se:
"Svakim trenom sve je bliže."
24.
Zvuci pjesme struje mi kroz dušu.
To ne pjeva dijete kraj oltara
Već i zbor anđela sa njim bruji.
Mali pjevač anđeoskog lica
Upinje svoj glas lak u visine
I odnosi moje srce tamo.
O kakvu ljepotu, Oče, stvoriš
Suzom oka što dolinom pada
Da napoji žedne plahe srne.
Koja li je čast pred tobom stvarat`
Ljubav iskazanu u ljepoti
Što je tek tih odraz tvojeg sjaja.
Post je objavljen 24.06.2009. u 18:41 sati.