Marketing
The E.N.D
Što se dogodi kada vam omiljeni hip-hop bend koji je ionako naveliko flertao sa ostalim žanrovima malo bolje zabrazdi u elektroniku? Novi album Black Eyed Peasa.
Ili što se dogodi kada Will.I.Am posluša Daft Punk one too more many time.
Volem uspješne miksove žanrova i pomaknute pjesme koje ne možeš strpati u samo jednu kategoriju. Uočio sam ih kada su postali komercijalniji, no za to im je samo trebao par sisa, te je dotadašnji trio postao kvartet. Jeste znali da Fergie nije bila prvi izbor? Nicole Scherzinger (ilivamga ona iz Pussycat Dolls) je bila prvi izbor, no zbog ugovornih obaveza nije mogla napustiti dotadašnji bend te im je predložila Fergie i kako bi se reklo ostalo je povijest.
Prva dva albuma „Behind the Front“ i „Bridging the Gap“ postavili su hip-hop temelje sa primjesama funka koji su se iskomercijalizirali na iduća dva albuma „Elephunk“ i „Monkey Business“. A onda je došao „The Energy Never Dies“ i napravio totalni dar-mar koji se ipak uspijevao nazirati na prethodna dva albuma i gurnuo dance i elektroniku u prvi plan. And then all hell broke loose.
Prva singlica "Boom Boom Pow" je skočila na prvo mjesto Billboard ljestvice zajedno sa albumom. Moja prodana komercijalistička duša se uobičajeno ne prepire sa Billboardovim izborom, no pjesma koja ima stalno zujanje u pozadini koje uopće ne prati ni melodiju niti je ugodno disonantna kod mene izaziva reakcije kakve su svojevremeno imali Hitchcockovi filmovi. Moja prva reakcija je bila: Koji k*? Dojam se nije poboljšao ni sa drugom oglednom pjesmom "Imma Bee". Treća sreća je zakucala uskoro na vrata sa drugim singlom "I Gotta Feeling" čiji mi se spot, tekst i atmosfera poklopio u pravo vrijeme i skroz na skroz se razlikuje od do tada preslušanog materijala, srećom kao i ostatak albuma. Međutim ono oko čega znam da neću promijeniti mišljenje: cover albuma je katastrofa, neću shvatiti zašto nisu ostali pri originalnom prijedlogu čiji dio možete vidjeti na početku ovog posta.
Album je kod mene izazvao reakcije kakve i generalno kod svih kritičara, genijalne i grozne. Upravo su dobri ritmovi ono što doktor preporučuje u ljetne mjesece a opet u nekim trenutcima napada dobar ukus koji čovjek (misli) da ima, jer su smiksani svi mogući elektro ritmovi i sampleovi od 80-ih pa nadalje. Tekst je i dalje najslabija karika od post-Fergie ere iako "Now Generation" kritizira današnju instant generaciju a "One Tribe udovoljava molbama za svjetskim mirom. Većina pjesama je i dalje samodostatna sebi, a ovaj put to nije loša stvar jer npr. "Party All the Time" jest elektro party pjesma o elektro party pjesmama no beatovi i sav ostali aranžman je jedan dobar napad na uši. (btw. pjesmu i spot (u zrcalnoj verziji, ne pitajte zašto) možete vidjeti ičut gore lijevo u Multimeidja boksu)
Iako je album produciran u eri kada ljudi nisu ograničeni kupovati cijele albume ili singlove nego sa iTunesa mogu izabrati što žele, djeluje kao jedna cjelina. Također i svaka pjesma može stajati za sebe te nasumični miks nepovezanih pjesama sa albuma opet zvuči cjelovito kako je i Will.I.Am zamislio i proveo. To ponekad rezultira glupostima ali na iznenađenje to je dobra stvar. Nažalost producenti ponekad rade šašave, nepovezane i cool stvari samo zato jer mogu. Srećom, Will.I.Am zna što rade.
Pozdravno, Ribac
Post je objavljen 24.06.2009. u 19:15 sati.