Draga L,
Opet me ostavljate tek zahvalnog na paznji.
Zao mi je sto spominjete OUN i slicne provenencije Amnesty International, koji jos jedino prevrcu osjetljive stomake sa izazovom povracanja .
Druge skracenice ste odlucili zadrzati za sebe, i to je vase pravo.
Tek sam uspio procitati vas attachment u posljednjem Emailu. Onog prvog moram ostaviti za drugi dan.
Strka u osnovnoj borbi za opstanak zaostrava se iz dana u dan, i mada je uzimljem trezveno kao clan Covjecanstva, koja je, aktivno ili pasivno zasluzena, ipak je ona odlucujuci faktor ljudske stagnantnosti uopce.
Sto vise, smisljen je prilog regresu namjenjen globalnom stanovnistvu, kako bi se njime lakse kormilarilo u zamisljenom smjeru nekolicine bestijalnih manijaka, koje je kapitalisticki sustav bio jedino u stanju da izbaci na svoju povrsinu.
Kao da vise i nije u pitanju daljnja civilizacijska socijalizacija, nasi medjusobni ljudski odnosi, postovanje bogatstva osobenih razlicitosti.
Nakon sto je evolutivna kultura SURADNJE covjeka sa covjekom posma ukinuta, zamjenivsi je sa KONKURENTSKOM bestijalnoscu, kao da jos preostaje onaj zadnji stadijum povratka u animalni kanibalizam, koji se vec pojavljuje u zadnjem desetljecu u danasnjoj Rusiji, mozda i masovnije sirom iscrpljenog Globusa.
Za vjerovati u pozitivan ishod tog naj kontradiktornijeg stadijuma ljudskog drustva uopce. No, ako je to uslovljeno tek malicioznom izrekom nekih nasih „ljevicara“ sa :
„ Sto gore to bolje“, tu se moje nade posve gase.
Clanke koje ste mi poslali iz Guardiana, kao i popratne komentare , jos jedino dokazuju koliko nas Balkan zaostaje za ostalim svijetom, koji tek sto posve tone u klanovskim, vjerskim, ideoloskim vodama neke daleke feudalne proslosti.
Nije li to ipak neki tracak nade da razlicitost nije posma ugasena, da barem van Balkana ona tinja jos ne dogorjela.
Kad god me racionalna misao znala napustati, bivala je nadomjestena nekom vrstom instinktnog uvjerenja da ce se ovo tinjanje ipak pretvoriti u svoj pravi plamen, upravo tamo gdje je frcnula njegova prva iskra na Starom kontinentru.
Moji americki danasnji drugovi tek vide u tome neku osobnu „marksisticku devijantnost“, buduci da taj nas Stari kontinent jos uvijek suruje u dobroj mjeri sa izvornim feudom, dok je Novi Svijet imao srecu da ga posve mimoidje; sto vise da tu iskru raspiri u pravi plamen uvrscujuci je u vlastiti Ustav SAD-a
Nadam se necemu vedrijem u sljedecem javljanju.
Srdacno vas pozdravlja, Severino
Post je objavljen 24.06.2009. u 00:40 sati.