Marketing
Quo vadis, homo! - iz ciklusa Bolnički dani
Napisano mnogo prije diskusije o Zakonu o umjetnoj oplodnji.
Sjedi na klupi u bolničkom parku. Kasno rujansko sunce ugodnom toplinom grije mu leđa. Prošlo je nekoliko dana kako je u bolnici na internom odjelu zbog smetnji na srcu. Povremeno pokraj njega prođe neki bolesnik u pratnji posjetitelja. Nerijetko su to trudnice. Sve je češća pojava da posljednje mjesece trudnoće provode u bolnicama, pomisli. Da li je to posljedica današnjeg načina života ljudi u kojem je sve više stresa, hrane sa svakojakim dodacima koji nose misteriozne oznake E pa tri broja, koje u ljudima koji nešto znaju o tome uvijek pobuđuju određene sumnje (kako trajnost jogurta može biti tri mjeseca, kad se prirodno ukiseljeno mlijeko pokvari za tri dana) i sjedećeg rada u zatvorenim klimatiziranim prostorima, a sve manje smirenog života, prirodne hrane bez aditiva, bez fizičkog rada na otvorenom koji očvršćuje mišiće cijelog tijela. Ili pak je u pitanju negativna selekcija; moderna medicina omogućuje rađanje potomstva i tamo gdje bez njene pomoći do toga ne bi došlo. A onda se takvi geni nastavljaju dalje. Da li će jednog dana sve rodilje morati provesti cijelu trudnoću pod paskom liječnika.
A možda će doći i do stvaranja potomstva na način kako je to opisano u mnogim SF romanima: nakon stvaranja zametka prenijet će ga u sofisticirane inkubatore u kojima će se on dalje razvijati po „svim-pravilima-moderne-tehnologije“.
Da li je evolucija čovjeka završila ili je ovaj „homo sapiens“ također samo jedan oblik u neprekidnoj mijeni vrsta. Da li će njegov mozak, a time i glava nastaviti rasti, tijelo kržljati (osim kod „prežderivača“), zakržljati ruke jer će sve fizičke poslove raditi roboti na koje će on biti priključen „konektorima“ čiji će jedni krajevi biti spojeni na njegove živčane stanice, a drugi na vodove visokosofisticiranih strojeva (poput današnjih „taster-ljudi“), nestati noge koje mu više neće trebati jer će se (poput današnjih „auto-ljudi“) kretati teleportacijom, ako će mu i to trebati; za intelektualno komuniciranje dovoljni su i trodimenzionalni hologrami, a za fizičko neće više biti ni potrebe (poput današnjih „internet-ljudi“). Probavni sustav će se prilagoditi koncentriranoj hrani (poput današnjih „fast-food“ ljudi) ili još dalje: glava će biti priključena na sustav kojim će iz rezervoara hranjiva tekućina, točno propisanih sastojaka za pojedinu moždanu aktivnost, hraniti nabujali mozak ugrađen u stakleni balon odvojen od vanjskog svijeta, kako bi se spriječila bilo kakva mogućnost infekcije.
Ili, možda će ipak živjeti vrsta „homo sapiensa“ koja će se razviti od današnjih „ekološki-osviještenih“, koji će se hraniti mesom ulovljenih životinja, ne će im trebati odjeća jer će im ponovo narasti krzno, brat će plodove zemlje, voditi ljubav da osjete ljudsku toplinu i pri tome stvarati potomstvo koje će na svijet doći ako tako „Bog“ hoće, razgovarati sjedeći jedan pokraj drugog, veseliti se s drugima kad su radosni, potražiti utjehu kad su tužni, stvarati umjetnost iz potrebe za njom, živjeti u suživotu s Prirodom u „čoporima“ a ne u konglomeratima zajednica od deset milijardi ljudi gdje se svaka jedinka osjeća sama.
Samo, pita se on, da li će to moći ostvariti na ovoj Planeti.
Post je objavljen 23.06.2009. u 14:48 sati.