Ovo je tekst koji je objavljen na business.hr, ali je ubrzo maknut.
Zahvaljujuci mojim prijateljima, koji znaju guglati bolje nego ja,
tekst je spašen, pa ga prosljeđujem ovdje. Znam da politici nije bas
mjesto na ovom forumu, ali pretuzno mi je to sve skupa da bih
presutio. Kome se da, neka procita. Preporucujem.
Prvi dio:
Hrvoje Appelt, bivši novinar Jutarnjeg lista i Globusa, zaslužan je za
otkrivanje nekih od najvećih korupcijskih afera u povijesti neovisne
Hrvatske.
Njegov govor na jučerašnjoj sjednici Nacionalnog vijeća za praćenje
provedbe Strategije suzbijanja korupciji posvećenoj korupciji u
medijima, u kojem je imenom i prezimenom prozvao najveće hrvatske
novinske izdavače, glavne urednike Jutarnjeg lista i Globusa, ali i
ministre te premijera Ivu Sanadera, u ogromnoj većini medija prošao je
gotovo nezabilježen.
Zbog toga Business.hr u cijelosti objavljuje govor kolege Appelta,
nakon kojeg bi se svatko razuman trebao zapitati u kakvoj to državi
živimo i kakve to medije konzumiramo.
Cijenjeni članovi Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe Strategije
suzbijanja korupcije, cijenjeni kolege novinari i ostali sudionici, na
samom početku želio bi vam pročitati što o slobodi medija kažu Ustav i
Zakon o medijima.
Članak 38. Ustava Republike Hrvatske kaže da se u našoj državi "Jamči
sloboda mišljenja i izražavanja misli. Sloboda izražavanja misli
obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja,
slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova
javnog priopćavanja. Cenzura se zabranjuje a novinari imaju pravo na
slobodu izvještavanja i pristupa informaciji."
Ustavom se, isto tako, jamči pravo na ispravak svakomu komu je javnom
viješću povrijeđeno Ustavom i zakonom utvrđeno pravo. Prema članku 4.
Zakona o medijima, pak, "nitko nema pravo prisilom ili zloporabom
položaja utjecati na programski sadržaj medija, ni na bilo koji drugi
način nezakonito ograničavati slobodu medija."
U Hrvatskoj je, međutim, prošle godine ubijen glavni urednik i vlasnik
tjednika Nacional Ivo Pukanić, bejzbol palicom brutalno pretučen
novinar crne kronike Jutarnjeg lista Dušan Miljuš, a čak je petero
novinara dobilo policijsku zaštitu.Nedavno sam dobio otkaz nakon 11
godina rada, a zatim i poziv da napišem uvod u tematsku sjednicu
saborskog Odbora pod nazivim "Sloboda medija i borba s korupcijom".
Stoga krenimo od temeljnih pretpostavki.
Po indeksu novinarskih sloboda kojeg godišnje predstavlju Reporteri
bez granica Hrvatska je u 2008. godini pala na 45. mjesto, te se po
novinarskim slobodama nalazi iza BiH, većine europskih zemalja, pa čak
i Južne Afrike. Za usporedbu, u 2007. godini bili smo na 41. mjestu, a
u 2002. godini na 33 mjestu. Najgore mjesto po pitanju slobode medija,
69., zauzeli smo u 2003. godini kad je postavljena eksplozivna naprava
pod automobil Ninoslava Pavića, vlasnika najviše medija u Hrvatskoj.
Za silaznu putanju na tablici slobode medija, na žalost, nema pravog
stručnog objašnjenja jer sustavni monitoring nad medijima ne postoji,
no zanimljivo je da se trend poklapa s nekim događajima u novinarstvu
i s općim raspoloženjem novinara u svim većim medijskim kućama u
Hrvatskoj.
1. U hrvatskom novinarstvu se godinama kao najveći problem isticao rad
javnih i državnih medija (HTV, Hina, Vjesnik), radi očitih programskih
ustupaka aktualnoj vlasti, no u zadnjih nekoliko godina sve je češći
dojam da ključni privatni izdavači funkcioniraju u sprezi s politikom,
kapitalom, pa čak i korupcijom i kriminalom. U takvoj situaciji,
novinari su potpuno bespomoćni u ostvarivanju prava na slobodno
novinarstvo.
2. U Hrvatskoj je vlasništvo nad privatnim medijima u rukama svega
četiri ozbiljna izdavača, od kojih jedan, EPH, posjeduje
nekontrolirano velik i netransparentan udio na tržištu. Općenito,
vlasništvo nad medijima netransparentno je, a njihovo funkcioniranje
neusklađeno sa Zakonom o medijima, tako da jedan jedini list u zemlji
ima Statut kojim se regulira sudjelovanje novinara u izboru glavnog
urednika. (Glas Istre) Do danas nitko nije vidio ugovor o kupnji
Slobodne Dalmacije koju je njezin vlasnik EPH s Fondom potpisao prije
gotovo pet godina, postavši gotovo monopolist na nacionalnom tržištu
tiskanih medija.
3. Tiraža svih tiskanih medija drastično pada još prije recesije; osim
tabloida ne postoji medij koji se odupire trendu. Prema internom
istraživanju nikad objavljenom u javnosti, za visoku tiražu tog
tabloida nije zaslužna samo niska cijena nego i činjenica da ga
čitatelji prepoznaju kao jedinu novinu sa stavom.
4. Neki od najuglednijih hrvatskih novinara ostali su doslovno na
cesti i bore se za golo preživljavanje: većina bivših novinara Ferala,
Nataša Škaričić iz Slobodne Dalmacija te, na koncu, ja osobno. Mnogi
ugledni i utjecajni novinari na javnoj televiziji i privatnim medijima
trpe cenzuru i sankcionirani su radi suprotstavljanja cenzuri ili
javnog govora o korupciji - Denis Latin, Sanja Mikleušević, Petar
Štefančić, Viktor Ivančić, Aleksandar Stanković, itd. Mnoge ostale ne
mogu navesti pod punim imenom i prezimenom jer na neki način tiho
opstaju u svojim radnim sredinama, navikli na autocenzuru.
5. U veljači ove godine novinarke Sanja Modrić i Nataša Škaričić i
aktivistkinja za ljudska prava Sanja Sarnavka pokrenule su inicijativu
protiv cenzure u medijima koju je zajednički potpisalo 42-oje uglednih
novinara, 50-.ak nevladinih udruga za zaštitu ljudskih prava i
nekoliko najznačajnijih hrvatskih znanstvenika. Ista je inicijativa
mjesec dana kasnije uputila otvoreno pismo premijeru Ivi Sanaderu,
suoptuživši premijera i Vladu za najtežu krizu u novinarstvu nakon
90-ih.
Nitko nije reagirao, pa čak ni javna televizija koja je o ovome bila
dužna izvijestiti građane. Do danas je troje potpisnika inicijative
dobilo otkaze u svojim matičnim kućama, jednome potpisniku inicijative
je zabranjeno pisanje u mediju u kojem je zaposlen i prima plaću i još
jedan je nakon pritisaka napustio redakciju. Vijest o toj inicijativi
i njezinim posljedicama prenijeli su mnogobrojni portali u zemlji i
inozemstvu, no nijedan jači i utjecajniji medij nije objavio niti
retka.
Jedino je Radio 101 redovito izvještavao o čemu se radi i pratio
posljedice. Iz ovoga proizlazi da pitanje slobode novinarstva više ne
zanima ni novinare ni izdavače, s time da su je izdavači očito spremni
i gušiti silom. Upravo o ovom posljednjem u ožujku se očitovao i
Sindikat novinara Hrvatske, koji je na Svjetski dan slobode medija
upozorio da su novinari često podcijenjeni, loše plačeni, izloženi
pritiscima i samovolji vlasnika medija. Sindikat je 3. svibnja
organizirao i akciju "Pet minuta gromoglasne tišine", kojom je želio
upozoriti na potrebu ostvarivanja autorske slobode novinara i zaštite
od profesionalno neutemeljenih intervencija kako bi javnost mogla biti
sigurna da dobiva točnu informaciju bez cenzure, a vlasnici postali
svjesni da vlasništvo nad medijima ne podrazumijeva i vlasništvo nad
novinarima i nad istinom.
6. S početkom recesijske godine u javnost su počele izlaziti poruke o
nužnosti masovnih otkaza u medijima, iako se kriza prema podacima
HND-a nije osjetila u novinskom izdavaštvu u prvom kvartalu ove
godine. Novinari su time ustrašeni za goli opstanak na medijskom
tržištu jer, kako sam rekao na početku, takvo tržište nije
organizirano po principu zdrave konkurencije. Ako novinar izgubi posao
kod jednog izdavača, naime, izuzetno će teško naći posao na ovako
skučenom tržištu.
A kako sloboda medija u borbi protiv korupcije izgleda u praksi?
Prvo bih se predstavio: zovem se Hrvoje Appelt i do ožujka 2009.
godine radio sam kao profesonalni novinar u glavnim izdanjima koncerna
EPH, Jutarnjem listu i Globusu. Šira javnost upoznata je s mojim radom
kroz velike korupcijske afere koje su, među ostalim, govorile o radu
zagrebačkog Gradskog poglavarstva na čelu s Milanom Bandićem,
oproštenim dugovima Vlade tvrtki Kamen Ingrad, o načinu na koji su
HDZ-ovi donatori stekli dionice tvtke Liburnija Rivijera Hoteli,
švercu nafte, korupciji na zagrebačkom Sveučilištu, takozvanoj "aferi
satovi" i konačno, aferi Imostroj i aferi utaje poreza s tadašnjim
ministrom vanjskih poslova Miomirom Žužulom.
Za tu sam priču 2005. godine nagrađen priznanjem Marija Jurić Zagorka
koju dodjeljuje HND za istraživačko novinarstvo. Mislim da imam pravo
reći da sam se u razdoblju od 2002. do 2009. profilirao kao jedan od
ključnih novinara EPH koji se bavio problemom korupcije u RH. No,
činjenica da sam u ožujku dobio otkaz s neuvjerljivim pravnim
argumentom, ima svoju kronologiju koja govori da su mediji prije
zainteresirani štititi korupciju nego je razotkrivati.
Zašto to danas mogu reći?
Jutarnji list je 2002. godine bio izuzetno ponosan na način na koji
smo pratili skandal oko uhićenja gradonačelnika Bandića koji je u
pijanom stanju skrivio prometnu nesreću, a potom pokušavao korumpirati
policajca. Istina je da mi je, nakon što sam otkrio policijski
zapisnik iz kojeg se cijeli događaj napokon mogo rekonstruirati, Goran
Litvan, tadašnji urednik gradske rubrike poručio da mi se otkazuje
suradnja.
Intervencijom tadašnjeg glavnog urednika Tomislava Wrussa prebačen sam
na radno mjesto u Unutrašnjo političkoj redakciji Jutarnjeg lista. Iz
te pozicije počeo sam se baviti korupcijom na nacionalnoj razini,
istraživanjima o porijeklu imovine političara i dužnosnika, sukobima
interesa na različitim razinama, problemima javne nabave, itd. a
kasnije sam objavio još niz članaka o sumnjivim stjecanjima nekretnina
gradonačelnika Bandića - penthousa u Bužanovoj ulici i stana u
Preradovićevoj na koji je stekao pravo otkupa nakon fiktivnog razvoda
braka.
2004. godine istražio sam kompletno poslovanje tadašnjeg ministra
vanjskih poslova Miomira Žužula, te došao do podataka o utaji poreza
na najmu stana zbog kojeg glavni državni odvjetnik Mladen Bajić do
danas nije pokrenuo kazneni progon i podataka o sukobu interesa u
aferi Imostroj.
Ta je afera na koncu presudila političkoj karijeri Miomira Žužula, a
objavljena je u Jutarnjem tek na žestok pritisak svih novinara
redakcije, nakon što je zamjenik glavnog urednika Davor Butković
zabranio objavu teksta. Obrazloženje koje je dao glavnom uredniku
Tomislavu Wrussu svodilo se na to da novinari "ne razumiju kakva bi
šteta bila izgubiti tako poduzetnog ministra za hrvatsku vanjsku
politiku."
U ljeto 2005. godine, nakon što je Vlada izravnom pogodbom prepustila
85 posto dionica turističkog carstva Liburnija Riviera Hotela
fondovima kojima su na čelu sjedili Darko Ostoja i Georg Eltz
Vukovarski na ime dugova iz takozvane kuponske privatizacije, objavio
sam vijest kako su njih dvojica, odnosno tvrtke kojima su upravljali
veliki donatori HDZ-ove izborne kampanje ujesen dvije tisuće i treće.
Link odakle je tekst maknut:
http://business.hr/Default2.aspx?ArticleID=f22fa97d-b6c0-436e-a472-d47f63929d34&open=sec
Drugi
dio:
Po nekim procjenama, njih su dvojica prošli otprilike dvije milijarde
kuna bolje nego da su hotele kupovali na javnom natječaju ali prave
posljedice za državni proračun tek će se vidjeti pravomoćnnim
okončanjem sudskog postupka koji su Ostoja i Eltz pokrenuli kada im
je, kako bi se riješili sumnje u politički korupciju, HDZ-ova vlada
ekspresno oduzela dionice.
Na samu Novu godinu 2006., pak, objavio sam transkript sa zatvorene
sjednice Vlade RH iz kojeg se vidi kako se premijer Ivo Sanader,
unatoč upozorenju ministrice Marine Matulović-Dropulić i ministra
Branka Vukelića da je Vlado Zec godinama ilegalno vadio mineralnu
sirovinu iz Parka prirode i državu oštetio za 60 milijuna kuna,
zalogao da se tvrtki Kamen Ingrad smanji dug za 25 milijuna kuna i
omoguči otplata u četiri rate.
Zbog objave transkripta iz kojeg se vidi da je premijer Sanader tražio
da ministri nezakonito pogoduju tvrtki Kamen ingrad neki zaposlenici
Vlade bili su izvrgnuti ispitivanju djelatnika Protuobavještajne
agencije (POA). Istragom POA-e premijer Sanader je htio saznati tko mi
je dostavio dokumente ali, koliko mi je poznato, to nikad nije
rasvjetljeno. Država još uvijek nije naplatila dugove Kamen Ingrada, a
istraga o premijerovoj ulozi, koja bi bila logičan i zakoniti slijed
ove priče, nikad nije pokrenuta.Ukoliko niste znali, aferom Verona
vezanom za netransparentnu ulogu Vlade u preuzimanju Plive, EPH je
upravljao mjesecima ranije.
Unaprijed su delegirani novinari iz "Slobodne Dalmacije" i "Jutarnjeg
lista" koji su cijeli tok preuzimanja Plive od strane američkog Barra
pratili u strogo kontroliranim uvjetima. Novinarka Nataša Škaričić je
na skupštini HND-a u Opatiji koncem protekle godine javno kazala da su
mnoge kolege nakon "dobro" obavljenog posla na račun Plive boravili u
Indiji tjedan dana u vrlo luksuznim uvjetima. Sanaderova afera satovi
također nikada nije okončana, zahvaljujući naputku Tomislava Wrussa da
ne moramo dalje insistirati na predočenju računa kojima bi premijer
pokazao da satove nije dobio na poklon.
Istraga Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa o načinu
stjecanja imovine premijera Sanadera vrijedne milijune eura također je
zaustavljena, a transkripti sa sjednica na kojima je jednu od glavnih
riječi vodila danas osoba osumnjičena za koruptivno ponašanje u akciji
Indeks, profesorica Deša Mlikotin Tomić, proglašeni su tajnim.
2007. godine istraživao sam poslovanje ruskog poduzetnika Dimitrija
Železnjaka prije nego je došao u Hrvatsku. Iz moskovskog
anti-korupcijskog ureda dobio sam dokumentaciju iz koje je vidljivo da
je Železnjak osumnjičen za nezakonito bogaćenje. Nekoliko urednika
optužilo me je da sam "izmislio priču" te da originalni dokumenti
moskovske policije nisu autentični. Na nekoliko mjeseci našao sam se u
potpunoj informativnoj blokadi od strane urednika, a u istom je
razdoblju Železnjak viđen u zgradi EPH.
Nadalje, na inicijativu Predsjednika Odbora direktora EPH Stipe
Oreškovića 2008. godine EPH je prvi u Hrvatskoj trebao oformiti Centar
za istraživačko novinarstvo s urednicima Ivanom Zvonimirom-Čičkom,
Gordanom Malićem i Natašom Škaričić. Na suradnju su me odmah pozvali
Ivan Zvonimir Čičak i Nataša Škaričić, no nakon što je kolegica
gospodinu Oreškoviću kao prvi projekt prijavila istraživanje korupcije
u zdravstvenom sustavu, Centar više nije održao nijedan sastanak, niti
se ikada oformio.
U ljeto 2008. godine sam glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću i
ravnatelju USKOK-a Dinku Cvitanu dostavio dokaze o kupnji ispita na
zagrebačkom Sveučilištu nakon čega je usljedila operativna akcija
Indeks. To je do sad najveća antikorupcijska akcija USKOK-a - tri
mjeseca nakon početka provođenja mjera tajnog prisluškivanja i
pračenja uhićeno je 108 studenata, profesora i posrednika.
Tijekom iščekivanja rezultata te akcije novi glavni urednik Jutarnjeg
lista Mladen Pleše me pozvao u svoj ured i pitao jesam li razmišljao o
prelasku u novu redakciju. Nakon toga, kada sam počeo raditi za
tjednik Globus, zatražio me da napišem kako s tom akcijom nisam imao
nikakve veze. Dapače, u telefonskom razgovoru zahtjevao je da napišem
kako je USKOK odlično napravio posao koji su, eto, novinari
bezuspješno pokušavali godinama. Odgovorio sam mu da mi ne pada na
pamet da pišem laži te mu poslao tekst koji nikad nije objavio.
Nedugo zatim započeo sam istraživanje o švercu naftnih derivata u
Hrvatskoj. Tri mjeseca nakon prikupljanja i analiziranja podataka
napisao sam seriju članaka o toj problematici. Podaci u bili
poražavajući; u pet godina u Hrvatskoj je, prema podacima Ministarstva
gospodarstva, prodano 2.5 milijarde lož ulja i milijuni litara
bezolovnog benzina i dizela više nego što je Ministarstvo financija
uspjelo naplatiti PDV-a i trošarina na te proizvode.
Podaci do kojih sam došao pokazivali su da ravnatelj Carine, gospodin
Mladen Barišić, u tom periodu nije dao ni jedan nalog za kontrolu
cisterni kojih se dnevno po hrvatskim cestama proveze čak 2500. Unatoč
pravomoćnim presudama isti taj ravnatelj do danas nije vratio na posao
ni Roberta Matijevića, bivšeg carinika koji je dobio otkaz nakon
otkriča šverca nafte i kave.
Švercer nafte Alen Barki, pak, nepravomoćno je osuđen na dvije godine
uvjetnog zatvora, a državni službenici koji su zataškavali kriminal
postali su visoki rangirani dužnosnici ministarstava. Vaše Vijeće
nedavno je donjelo i zaključak prema kojem je "država sporo provodila
zakon", a koliko mi je poznato, ministar gospodarstva Damir Polančec
do danas nije odgovorio gdje je nestalo 2.5 milijarde lož ulja te
milijuni litara bezolovnog benzina i dizela.
Ministra financija Ivana Šukera, kojem ovih dana u proračunu fale
milijarde kuna, nitko ništa nije ni pitao, a glasnogovornice
ministarstva Sanja Bach i carine Sanja Crnković unatoč plasiranju
falsificiranih podataka kojima su u javnosti htjele zataškati razmjere
organiziranog kriminala i dalje nekažnjeno provode ono što im ministri
kažu.
Ono što je za ministra Šukera i Polančeca danas, unatoč neprekidnoj
šutnji o toj temi, neoboriva činjenica, jest da je prije nekoliko
mjeseci policija otkrila privatnu rafineriju nadomak Zagreba u Rugvici
u kojoj se lož ulje pretvaralo u loš dizel. Informaciju na kojim se
benzinskim postajama prodavao dizel iz Rugvice, međutim, država
neshvatljivo skriva, a nepotrebno je isticati da se vlasnik rafinerije
danas nalazi u bijegu, isto kao i švercer kave koji je nedavno
pobjegao prije izricanja presude.
Nakon objavljivanja serije članaka o organiziranom kriminalu u naftnom
biznisu dobio sam četiri prijetnje. U jednoj je anonimni pošiljatelj
napisao "da sam sljedeći na listi za odstrel, zajedno s užom i širom
obitelji", no ta se prijetnja odnosila na pisanje o imovini vrijednoj
18 milijuna kuna koju je Slobodan Ljubičić, dugogodišnja desna ruka
gradonačelnika Bandića, uspio kupiti u nekoliko godina bez ijedne kune
kredita iako je, prema podacima Porezne uprave, u tom periodu zaradio
svega milijun kuna.
Policija do danas nije otkrila tko je slao prijetnje ali mi je nedavno
ograničila kretanje. Na molbu da mi dostave pismeni odgovor zbog čega
ne mogu putovati s njihovim prijevozom ukoliko odlazim van grada
Zagreba, iako to pravo imaju druge štićene osobe, unatoč obećanjima,
još nisam dobio odgovor.
Kraj ove kronologije dijelom je poznat javnosti, a Vašem sam ga Vijeću
najavio na prvoj tematskoj sjednici protekle godine: u veljači ove
godine napisao sam za Globus priču o pranju novca u HŽ-u koja je, radi
cenzure novog glavnog urednika u Globusu, na moje insistiranje,
objavljena u Jutarnjem listu. Tjedan dana nakon toga predložio sam
gospodinu Nenadu Polimcu da istražimo pod kojim je uvjetima
premijerova kćer, zajedno sa svojim dečkom, dobila stipendiju za
školovanje u New Yorku. Tri tjedna nakon toga, u poštanskom sandučiću
našao sam obavijest o otkazu suradnje, s obrazloženjem da ta tri
tjedna nisam bio dostupan.
Napominjem da mi je otkaz stigao u trenutku dok sam radi prijetnji bio
pod policijskom zaštitom, što je nevjerojatno čak i s aspekta odnosa
poslodavca prema mojoj fizičkoj sigurnosti. Prema ugovoru koji sam,
pak, imao s EPH, redakcija mi je trebala osigurati svu potrebnu
zaštitu. Zbog neispunjavanja svojih obaveza sam sada prisiljen tužiti
EPH. Mjesec dana prije otkaza potpisao sam Inicijativu za sprječavanje
cenzure u medijima. Ova je Inicijativa najavila pokretanje stručnih
skupina za analizu sadržaja objavljenih u najznačajnijim hrvatskim
medijima. Kao što su inicijatori već kazali, prije takve analize
nemoguće je dati stručan pregled političke i poslovne cenzure u
hrvatskim medijima. Međutim, želim Vaše cijenjeno Vijeće upozoriti na
okolnosti koje su poznate i verificirane u širokoj javnosti, a da na
njih ni izdavači, ni Vlada, pa ni postojeća tijela za zaštitu
novinarske struke u Hrvatskoj nisu reagirala.
1. Svakodnevna je praksa da ministri u Vladi i visoki pravosudni
dužnosnici komuniciraju s predstavnicima izdavača, odnosno članovima
Uprave. Njihove želje poslije se proslijeđuju urednicima, a urednici
ih prosljeđuju novinarima. Ratko Maček bivši glasnogovornik Vlade a
sada lobist i konzultant, primjerice, redoviti je posjetitelj u zgradi
EPH. I sami urednici, a ovdje govorim o Mladenu Plešeu, pod
pseudonimom objavljuje tekstove koji služe za rehabilitaciju pojedinih
političara.
Ako niste znali, urednik Pleše pod pseudonimom Ištvan Križ na
duplerici je prošle godine objavio priču u kojoj bivšeg ministra
Žužula predstavlja kao jednog od sudionika "velike svjetske smotre
umjetnosti u St. Moritzu". Zaboravio je, međutim, napisati da je na
toj smotri sa ministrom Žužulom boravio i on sam, u pratnji svoje
supruge. Večeru na kojoj su zajedno boravili tijekom smotre nije ni
spomenuo, što su na njoj dogovarali poznato je samo njima a tko je
platio boravak obitelji Žužul i Pleše u luksuznom hotelu, možete samo
pogađati.
2. Ministar znanosti, obrazovanja i sporta Dragan Primorac, Uprava
EPH, te uredništva "Slobodne Dalmacije" i "Jutarnjeg lista" i
"Globusa" redovito surađuju oko načina izvještavanja o svakom potezu
Ministarstva. Ova je situacija navela troje novinara iz SD i JL da
intervencije ministra Primorca i njegovog Ureda za odnose s javnošću
prijave Hrvatskom novinarskom društvu. Rezultat zajedničke akcije je
porazan: za vrijeme studentskih prosvjeda, neprekidno su se tražili
načini difamacije cijelog pokreta, a na vrhuncu krize, ministar
Primorac je osobno ušetao u reakciju JL-a što je izvazvalo
konsternaciju među novinarima. Zatraženo je očitovanje Uprave EPH i
Uredničkog kolegija, no nikakav odgovor do danas nije stigao. HND na
ovaj podatak nije reagirao.
3. U studenome protekle godine ministar zdravstva i socijalne skrbi
Darko Milinović predstavio je javnosti reformu zdravstva; u cijelom
EPH sustavu nije objavljen gotovo nijedan kritički tekst o reformi.
Pomoćnica Glavnog urednika Slobodne Dalmacije i vodeća hrvatska
zdravstvena novinarka Nataša Škaričić izvijestila je javnost na
Skupštini HND-a kako je premijer Sanader zvao sve glavne urednike na
prezentaciju zdravstvene reforme u MZSS, prije nego je ona predočena
novinarima, javnosti i političkim partnerima. Ovo nikada nije
demantirano iz ureda Vlade, a HND nikada nije javno osudio nezapamćeni
komplot Vlade i izdavača oko promjena u jadnom važnom javnom sektoru.
4. Bivši novinar EPH Nedžad Haznadar profesionalno sastavlja govore
zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću, a prije svog odlaska
novinar Haznadar tražio je od kolega informacije o mogućim novinskim
napisima o Bandiću. Sa svim ovim podacima obraćam se vašem cijenjenom
tijelu želeći da ocijenite navedene događaje, a osobito činjenicu da
nijedno strukovno tijelo nije reagiralo na ovako eklatantne primjere
sprege politike i izdavačkih kuća.
Također molim da ocijenite odgovornost HND-a za izostanak adekvatne
reakcije u povodu otkaza koje smo kolegica Škaričić i ja dobili u
"Slobodnoj Dalmaciji" i "Globusu". Posebno još jednom ističem da su se
ovakve stvari do sada iznosile isključivo kada su u pitanju javni
mediji, jer je njihova sprega s politkom dio naše tradicije. Moje je
mišljenje da se situacija značajno pogoršava kad u tu igru uđu i
privatni mediji, ne samo zato što u takvoj situaciji novinari više
nemaju izbora, nego i zbog skrivenih razloga zašto se privatni profit
miješa s politikom.
Nažalost, za ono što se događa u hrvatskim medijima drugih ozbiljnih
razloga osim korupcije, nema. Podsjećam Vas da se prema definiciji u
najširem smislu, korupcijom smatra svaki oblik zlouporabe ovlasti radi
osobne ili skupne koristi, bilo da se radi o javnom ili privatnom
sektoru. Jeste li korupciju prepoznali u ovom izlaganju, odgovorite
sami.
I za kraj, ukoliko se pitate zašto o svemu ovome nisam izvjestio
prije, moram Vas objasniti kako svojim ugovorima EPH zabranjuje
novinarima da o najvećoj izdavačkoj kući u Hrvatskoj govore negativno
pod prijetnjom otkaza.
Post je objavljen 23.06.2009. u 05:49 sati.