Evo, poduzetni moj um koji je čitavo popodne aktivno radio na tome da osujeti moje (svoje?) planove da uči sistematsku botaniku potvrdio je Nessinu informaciju koja me dohvatila off guard jučer. Naime, spomenuta mi je poslala poruku kako je u novinama pročitala da se moja draga bivša gradonačelnica Kujica možebit sprema preuzet Primorčevu ulogu u listopadu. Hahaha, nasmijao sam se, rastegnuvši gubicu koliko mi to mišićje dopušta, i pomislio kako Nessa ne vidi dobro kroz te svoje leće.
Danas sam otkrio da Dubrovački list ima svoju internetsku stranicu. Tamo sam također saznao da je Sušica ušla u Sanaderov interni najuži izbor za novu ministricu znanosti, obrazovanja i sporta te da te napise nije htjela niti potvrditi niti demantirati, što je političko „da ali se još ne smijem time hvalit“. A real cliffhanger!
Rekli bi stari Dubrovčani „od zla oca i gore matere“. Eto, otud stiže možebitna nova ministrica. Nakrala, „situirala“, zajebala, pustila duboke korijene. Sijala strah i trepet Gradom kada je najavljivala izgradnju turističkog kompleksa USRED stare gradske jezgre na ARHEOLOŠKOM nalazištu ili kad je, pak, odjednom dobila morsku ideju da poruši dio zidina kako bi dostavna vozila imala kuda ući na Placu u Grad. Sreća od Boga, bilo je pametnijeh u tome đavoljem vijeću od Grada što imadu parzrna soli u glavi pa su joj navrijeme zatrovali nastojanja. Što li će se dogodit ako dospije tako visoko na mjesto ministrice ZOŠ-a, ne želim niti pogađati. Podsjetite me da emigriram u Etiopiju.
Čitam danas da povjerenik za proširenje EU diže ruke. Švedska, koja ima uzet luciferske uzde u svoje ruke sad za koji dan, također zaključuje da ne želi stati između Sanaderove guzičetine i Pahorova potkoženog razvaljivača čmareva. Ostavili su nam da sami riješimo naša „bilateralna“ pitanja jer Hrvatska i Slovenija su dvije civilizirane države koje počivaju na europskim temeljima jednakosti i pravde. Baš. Meni se para da se tu radi o unilateralnom pitanju gdje taj isprdak od države hoće pola našeg teritorija no nemaju niti ljudstva niti tenkića da pregaze makar i Muru pa moraju potezati za rukav samoproglašene autoritete sjeverne hemisfere. Pitanje je samo kada će naša kičma puknut od prevelikog naprčivanja prkna prema izvoru jebade. Umjesto da se ispravimo i kažemo odlučno „ne“ ugnjetavanju koje sustavno provodi kajla između Austrije i Hrvatske, mi vjerujemo da se s tim egocentričnim spodobama da raspravljati. Nikad na zelenu granu.
Iskreno, dvojim između pristupanja EU i odlučnog odbijanja. Sviđaju mi se regulative koje se tiču okoliša i njegove zaštite no nimalo mi se ne sviđaju gospodarske i ekonomske kadene koje te vežu veoma čvrsto i učine te robom. Njihovim. Više ne smiješ niti prdnut a da ti nekakva komisija ne priskoči i prvo analizira sadržaj crijeva i donese odluku je li u granicama ljudskosti to što ćeš ispustiti u zrak.
Već smo prošli točku sigurnog povratka. Da nismo, mogli smo se okrenuti svome gospodarstvu, ne uvoziti ništa dok se vlastito ne potroši, izvoziti višak koji proizvodimo, postati svjetska pomorska velesila kakva smo nekoć bili (u jednom trenutku u povijesti, samo su Nizozemci imali jaču flotu od Dubrovnika), kontrolirati izgradnju i očuvati sredozemni ugođaj, neprimjetno spojiti ruralno s urbanim, stati na kraj masakriranju obale, rasprodaji otoka, uložiti u Slavoniju, Konavosko polje, Neretvu i proizvoditi dovoljno hrane za nas i za još pola Europe. Da ne govorim kako smo prodali Plivu… Dukat… Inu… Telekomunikacije…
No, sreća moja, ako ovako ova Vlada nastavi, uskoro ćemo bankrotirati i kupit će nas neki šeik kojeg ćemo svi morati zvati „tata“. Svaka Hrvatica morat će mu biti priležnica, neke će tu dužnost obavljati s osmijehom na faci, neke s nožem i Bradom Pittom na pameti. Muškarce će odvesti kao radnu snagu da metu pijesak po Saudijskoj Arabiji, starce će pokokat da se riješi konstantnog tereta na resursima…
Nama treba čizmetina. Mi ne znamo sami igrati se života. Nekakav monarh, apsolutni vladar koji će svakome u ovoj državi osobno doći i reći kada je vrijeme za ići kakit, kada za papat, a kada za razmnožavat se. Blagostanje i prosperitet vladali bi ovom državom u tom slučaju. Možda taj monarh bude EU. Možda bismo fakat trebali namaknuti tu omču oko svoga potkoženog vrata? Naravno, zašto ne, kad nismo pokazali niti trunku inteligencije koju navodno ispoljuju pripadnici naše vrste.
Nego… Jeste li vi primijetili sve one vidovnjake na televiziji? Koje unosno zanimanje, nije mi jasno kako se i sam toga nisam sjetio!!! A danas čak i novi telefonski priključak mogu nabaviti za jednu kunu! Sve što mi treba je nekakav jadni visak, hrpa nadrikarata i mapa ljudskih čakri tako da znam gdje vas boli vaša nekompatibilna energija. Recite mi kada ste rođeni i ja ću vam potvrditi da vas nešto boli ili vas je boljelo u jednoj fazi vašeg života ili će vas veoma uskoro nešto negdje zaboljeti. Vjerojatno ima veze sa stresom. Veoma rijeka pojava. Mislite? Ma dajte, pa moj visak ne laže! Visi i slaže se sa svime što je moj mozak u stanju isfabricirati u milisekundi.
Ne znam tko mi se više gadi: ljudi koji tako bezočno lažu u kameru ili mamlazi koji ih zovu! I jedne i druge bih objesio malo da se posuše i razmisle o svojim postupcima. A ukoliko prestanu zvati vidovnjake ( i na RTL-u i na Novoj šou traje DVA PROKLETA SATA!!!), uvijek mogu nazvati onog bivola u Novoj lovi koji drobi i drobi i drobi i drobi ni o čemu brzinom od petnaest tisuća riječi u femtosekundi, sipa toliku količinu gluposti u jedinici vremena da bi ga trebalo strijeljati, zajedno s čitavom produkcijom tog idiotskog lovatorsko-vidovnjačkog programa!
Grenland je na korak do neovisnosti. Moja mati je zaključila da „tako treba danskoj stoci“, bez obzira što joj Danci nisu nikad ništa skrivili, niti vjerojatno ikada i hoće. I ja podržavam njihova nastojanja, neka Inuitima njihova država, i mi smo ne tako davno metastazirali od nekrotičnog skupa država.
Irančani se opet kolju. Naravno, Sjedinjene Američke Države koje su si uzele za pravo da kontroliraju sve aspekte života i rada svijeta jer je to „for greater good“, uskoro će poći tamo srediti stvar. Vjerojatno s nekoliko atomskih bombica. Dok cijeli svijet smatra da cilj ne opravdava sredstvo, Amerikanci opravdavaju svoj cilj apsolutno svime, pa i genocidom ako je potrebno. Nije li to zanimljivo? Kada će doći dan kada niti jedna nacija neće imati tu mogućnost da drži sudbinu svijeta povezanu s obaračem na hidrogenskoj bombi? Vjerojatno tek kada nas netko nepažnjom raznese i ono malo svijeta što preživi shvati da stari načini više nisu in. Još jedna utopija.
No, kada se konačno ujedinimo na ovom sirotom planetu, doći će kakva izvanjska sila, nekakva „Slovenija“ udaljena nekoliko stotina svjetlosnih godina i zahtijevati dio našeg „mora“. A „Sanader“ koji u tom trenutku bude na čelu svijeta dabogda imao dovoljno petlje da kaže „a-a, ovaj planet ne prigiba svoja modra leđa ni pred kime!“. Živi bili pa izbjegli!
Post je objavljen 22.06.2009. u 23:42 sati.