Marketing
Turizam u Dubrovniku...
Kao što vidim, već se raspravlja o turizmu u Hrvata, oliti Hrvatskoj. Osim što smo jučer vidjeli neke Poljake kako se voze po autoputu (wou!) s gajbom mineralne na stražnjem sicu, mogu samo pomisliti što su sve ponijeli iz svoje zemlje, dobrih 1.000 i nešto km udaljenje od mora koji im je pretpostavljam pravi cilj.
Isto tako, izletom na ŠIPANvidjeh prekrasno malo mjesto s praznim hotelom, sablasno praznim restoranima (totalno posloženi stolovi sa tanjurima i čašama) - očito da nema gostiju. E sad, da li se boljom reklamom (interntet čini čuda) mogao dovući koji turist, naravno, uz bolje i povoljnije cijene od onih što očitah sama na njihovim web stranicama. Ili neki misle da je bolje biti prazan. Stvarno ne znam...
Dubrovnik je pun visokokategoriziranih hotela. Trenutno ih ima jedno 5 - 6 hotela s pet zvjezdica i ne znam koliko sa 4. I tu ima varijacija na temu - u našem **** hotelu imali smo besplatan internet, ručnika, ležaljki i suncobrana besplatno na raspolaganju, teretanu i još neke pizdarije.
Sjećam se hotela Argentine od prije par godina gdje su od nas očekivali da si sami platimo sve gore navedeno. Kako možeš ljudima naplatiti neku pustu cijenu za smještaj, pa još onda sve te stvari posebno...
Isto tako, gala večerom u Hotelu Bellevue ne mogu reći da sam se bogzna što najela. Klopa je bila na visini nekih malo boljih menzi. Ne govorimo ovdje o atmosferi, pogledu s terase, ugodnoj muzici i vinu (koji mislim da je bio dogovoren - malo jeftinije varijante bijelog i crnog) i platnenim ručnicima u wc-u, već o izboru hrane i načinu pripreme. Koma. No, čula sam da se i drugi žale na kvalitetu kuhinje u Štrokovim hotelima.
I da, rožata je bila okusa pudinga. Definitivno porazno za takvo ime.
Hoteli su (relativno) puni penzića iz Francuske, Španjolske i Japana, no isto tako i gradski busevi pa pretpostavljam da dotični i nemaju neku veliku novčanu moć pošto su se naguravali s nama u vrućim, zagušljivim i (relativno) jeftinim javnim prijevozom. Turiste mlađe od 30 ne računam. Oni su u godinama da se voze javnim prijevozom po svijetu...
S druge strane, taxi driveri su bezobrazni do jaja, pa sam tako jednu noć platila prijevoz s Pila do Babina Kuka (manje od 10 minuta vožnje) - 120 kuna, dok sam druge večeri platila 60 kn. U prvoj varijanti nisam znala cifru koja bi morala biti, a očito nas je tako i vozač procijenio. Kladim se da sam (u ovoj drugoj varijanti) mogla s malo prepucavanja proći i jeftinije.
Što sam učinila? Dala tipu 100-ku. Zašto? Još uvijek me koštalo jeftinije od prve varijante, radilo se o starom čići u 3:30 u noći, pa sam odlučila biti rastrošna i plemenita u isto vrijeme..
Ne da mi se više nabrajati, no, bilo bi tu još puuno kritike, puuno prijedloga, no da i neka pohvala.
Npr. konobari u Beach baru našeg hotela koji su bili simpatični, susretljivi i točno onako kako se prikazuju u američkim filmovima (npr. s Tom Cruseom). 
Post je objavljen 22.06.2009. u 21:51 sati.