Nekoć davno živio je mladi princ u velikome dvorcu. Imao je sve što nije trebao imati i bio je ohol i čelična srca. Jedne lijepe, olujne noći u dvorac je došla mlada, no veoma ružna djevojka iskrivljena lica i upitala princa za sklonište od bumbara. Za zamjenu za sklonište ponudila mu je uvelu borovu grančicu. Princ, iako je nije razumio ni riječi, zamahne šakom prema djevojci i polomi joj zube, no istodobno joj izravna lice. Ona postade prelijepa djeva. Nakon toga princ je još šutne nogom, te ona padne u blato. Nato se djeva pretvori u čarobnicu prelijepa izgleda no glave uronjene u smeđe i smrdljivo blato. «Nemoj dopustiti da te izgled prevari…jer prava ljepota leži u blatu…» kaže mu čarobnica. «Bio si jako zločest i zato ćeš izgledati grozno… bit ćeš velika zubata zvijer…. I zvat ćeš se Zubko!.. ako se neka djevojka ne zaljubi u tebe do 2016. nabit ču ti svoj grudnjak u grlo!!» Nakon toga čarobnica šepajući, krvave i blatne glave, ode. Malo dalje od tog dvorca u smrdljivoj štali živjela je djevojka Urša koja je bila jako ružna, te su ju svi prozvali Grdobina. Jednoga dana otac ju druželjubivo pošalje u dućan po mlijeko. «Marš!! Marš Grdobino jedna… Marš izrode jedan teleći… da si bar crkla u onom striptiz baru ko i tvoja prljava mater!! Marš u šumu i kupi mi mlijeko!! I zapamti krvavo ti sunce jebem!!! Zove se Ožujsko!!! OŽUJSKO ne Travanjsko sunce ti kalajisano!!« Djevojka je bila malo priglupa te je vjerovala ocu da se trgovina nalazi u šumi… kao i da je Ožujsko pivo zapravo mlijeko… no u stvari otac je se samo htio riješiti, kao i njene majke koju je striptizeta ugušila tangicama. I tako Grdobina krene kroz šumu. Na putu (kako se njen otac i nadao) sretne velikoga vuka. «Oh dobar dan gospodine….» kaže Grdobina. «Možete mi dati jedno mlijeko… Travanjsko molim..» Vuk se obliže i ugrize djevojku za lice. Sada je djevojka imala sasvim iskrivljeno lice i takva je zalutala sve do prinčeva dvorca. Uz glasan tresak zabila se u vrata i pala u ono vražje blato. Zubko otvori vrata i ugleda djevu iskrivljena lica kako se koprca u blatu. Sjetio se čarobnice. Pomislio je da bi mogućnost mogla biti da se čarobnica napila i prerano došla ugušiti princa svojim grudnjakom. Zubko ju nježno podigne na noge. «Zdravo čarobnice…» Grdobina mu zalijepi šamar. »Ja nisam čarobnica… kako mi se možeš tako rugati?!?!.. ja sam Grdobina!» Zubko ju povede u svoj dvorac i posjedne na žarač. Djevojka vrisne. Zubko ju opet nabije na žarač i uhvati je da se ne može ustati. Grdobina je počela vrištati. «Reci da me voliš…!!! Reci to kujo!!!» «VOLIM TE!!!!» kaže djevojka kroz vrisak tako energično da je zvučalo doista strastveno. Zubko ju tada pusti i sjeti se kako je sada ispunio misiju. Djevojka je rekla da ga voli. «Draga moja grdobino… spasila si mi život… sada zaslužuješ poljubac…» Zubko ju uhvati i svojim velikim zubima joj rastvori usta te joj gurne jezik toliko duboko da ju je ugušio. Grdobina padne na pod mrtva. Zubko vrisne od jada. U tom trenu mrzio je sebe što je ubio svoj jedini spas… ubio je sam sebe… Od tuge se bacio na pod i počeo se koprcati i vrištati. Tada je zamahnuo rukom i zavrtio žarač ravno u svoje grlo, te se ugušio. Čarobnica se vratila 2016. i pronašla dva kostura kako leže jedan do drugoga. Stisnula je oči i prozborila tihim glasom: «Čovječe kakav smrad…ovdje smrdi ko septička jama…gibam ja odavde!!» Čarobnica je zadovoljno otišla, a Grdobinin otac zauvijek je živio sretno što se njegova priglupa i ružna kćer nikada nije vratila kući.
KRAJ
Post je objavljen 22.06.2009. u 17:25 sati.