Marketing
Destiny is calling me
Jedna po jedna, nježno, riječ se nizala na bisernu ogrlicu ropstva.
U skučenoj zlatnoj krletki, orijentalno ukrašenoj rubinima i smaragdima, slušala sam neku tužnu uspavanku ptice neupadljiva repa i tamna perja.
Zrak je mirisao na kišu, netom isprani grad.
Na novu dušu, na rođenje.
Prozor je bio mokar, a kapljice dažda su u slapovima curile niz okno.
Zapalila je cigaretu, provlačeći dugački crni cigaršpic nervozno među usnama.
Imala je neodoljiv kalifornijski osmijeh, uvijek izvještačeno odglumljen, u srži bolan i lažan.
Čitala je nepoznate pjesnike u svojoj zadimljenoj palači očaja uz turobne note ptice u zlatoj krletki.
Telefon bi zazvonio, a njen bi naivni glasić nadobudno poskočio, a zatim biste njegovu vlastitu pratili dekadenciju.
Da, poželjela je potrčati zlatnim, suhim poljima i uprljati ruke radom.
Željela se porezati dok je rezala kruh i poderati traperice na koljenima.
Željela je pojesti čitav red kolača i pustiti cd popularnog rock benda na najglasnije.
Željela je vrištati od smijeha i plakati od tuge.
Gristi nokte i popiti vodu iz tuđe čaše.
Život u zlatnoj krletki nije bio lijep, ali je izvana tako izgledao.
Ptica je bila tužna i ona je to uočavala.
Sve tanja i odbijala je jesti.
A imala je zlatnu krletku.
I ona je potpuno razumijela.
Otvorila je proor sobe i pljunula na prolaznika.
Psujući, okrenuo se prema njoj, a ona je, novorođena buntovnica, prasnula u iskreni, grleni smijeh,
ostavljajući svoje uvažene goste iz slojeva plemića zaprepaštenima i sablažnjenima.
Zalupila im je vrata i istrčala u vrelu i opojnu ljetnu noć, opijana nekim nepoznatim osjećajem uzbuđenosti od novog, nepoznatog i nepredvidivog.
Zagrlila je pustolovinu i uhvatila sudbinu.
Sama, a ipak, smiona.
Izvan svoje zlatne krletke.
Post je objavljen 22.06.2009. u 11:02 sati.