Trazeci neku prigodnu pjesmu o Zagrebu, prigodom svog jucerasnjeg povratka u rodni grad, pjevuseci u sebi "Opet u Zagrebu", a u ritmu stare ITD-ove pjesme, s malo drugacijim naslovom, potrazih njene rijeci, i iznenadih se, koliko ironicno sarkasticno odgovaraju najnovijim estradnim zagrebackim "zbivanjima"...
Rodjen u Zagrebu
S vama sam braćo moji drugovi
Ne trebam vino da me zapali
Gladne su oči traže promjene
Neko ovdje tuca nevine
O zašto šute moje ulice
Zar Zagreb nema svoje rokere
Luda je igra koja poćinje
Volim u vjetru plave zastave
Rođen u Zagrebu
Noćne patrole me ne nalaze
Traže me gdje sam da me nagaze
Pitaju gdje je rođen mali gad
Ne pokoren k'o njegov heroj grad
Rođen u Zagrebu
Volim te jugo ti si mali raj
U srcu svome tebe nosim znaj
Iz trnja dubrave i tresnjevke
Šaljem ti čestitke i pozdrave
Rođen u Zagrebu
ps. Naknadno sam saznala da Lepa Brena nije jedina sramota, koja je zadesila Zagreb, na dan Sv. Ante...Mozda je doista 13 nesretan broj : )
Moj stari tekst o istoj temi na p. Lukinim SKAC stranicama:
Gay parada - sramota moga grada...
A kako p. Luka o njima, jos 2002, pogledajte ovdje:
P. Lukin odgovor na "gay" temu ...
----Original Message-----
From: Luka Radja [mailto:luka.rada@zg.hinet.hr]
Sent: Saturday, June 29, 2002 12:45 PM
"Gay Pride" u Zagrebu... Netko je sarkastično primijetio da Hrvatska postaje dio Europe zahvaljujući homoseksualcima. Ne znam puno o njima. Tu i tamo ih susretnem, i vidim da su to uglavnom srdačni, druželjubivi ljudi. Kad sam bio u Americi gdje sam proveo godinu redovničke formacije, u grupi od nas desetak svećenika - njih dvoje, Amerikanci, su se bez pardona predstavili kao homoseksualci. Izbečio sam oči od čuda. Držeći ih na distanci, radoznalo sam ih proučavao - i saznao ponešto o njima. Recimo, više im znači sv. Josip nego Marija. Prema Kristu gaje nekakvu zanimljivu zaručničku ljubav... Zaštitnik im je onaj golišavi sv. Sebastijan. Jednom zgodom dok smo autima lunjali okolo - odveli su nas i u Provincetown, "njihov" grad. Komuna čudne neke ljubavi. Sav grad u zastavama od duginih boja, stanovnici nose ljubičastu odjeću. Svi su neki umjetnici. A onda sam neko vrijeme bio na župi gdje je među mnogim pastoralnim aktivnostima, bio i rad s homoseksualcima. Nešto kao molitvena grupa. Zapalo me da im imam misu. Mirakul...
Što mislim o njima? Dobri ljudi. Često izuzetno talentirani. Nisu krivi zbog svoje drugačije sklonosti. Nepravedno ih je osuđivati, ili im se rugati. Moraju imati svoje mjesto u crkvi. Imaju pravo na svoje klubove, molitvene grupe i sl. No, budući se radi o neprirodnoj sklonosti - moraju se suzdržavati od prakticiranja svoje seksualnosti. Mislim da je sazrelo vrijeme da se u Zagrebu Crkva pobrine za njih - i baš me zanima tko će prvi od naših svećenika za njih početi organizirati molitvene susrete. Više o tome što Crkva kaže o homoseksualnosti možeš pogledati na web stranici: http://www.natcath.com/cgi-bin/AT-ncrArchivessearch.cgi
Veliki pozdrav, p. Luka"
I koji dan kasnije, nastavak njegove prepiske na tu temu:
"-----Original Message-----
From: Luka Radja [mailto:luka.rada@zg.hinet.hr]
Sent: Friday, July 05, 2002 12:23 PM
Hvala ti za izvrsan prilog. Slažem se u tom da se "gay" problem umjetno forsira i zbog političkih razloga. Ne dao Bog da nam "gay kultura" određuju tko je normalan a tko ne. Ok, ukazali su nam da su među nama - nećemo se oglušivati na njihov problem. Pristupit ćemo im kršćanskom ljubavlju, pomoći im da zbog svoje gube ne odbace sebe, i da ne pomisle da ih je Bog odbacio.
Veliki pozdrav, p. Luka"
Post je objavljen 21.06.2009. u 17:56 sati.