Marketing
STRAŠNO JE BITI STRUPNIK
Strupnik je kod nas vrlo nepoznata biljka u svijetu ljekovitog bilja iako se spominje još 1543. A tako korisna. I tako strašna.
Jedan od njenih lokalnih naziva je strašno zelje. Pod tim nazivom sam je upoznala, a strašnost njenog imena je bio razlog da joj priđem s određenim strahopoštovanjem. U tom stočarskom kraju je bilo strašno kad se goveda i ovce nažderu ove biljke i uginu. I sad se to teško preboli, a ranije je to već ličilo na katastrofu. Inače, stoka nerado jede ovu biljku i zaobilazi je kad ima druge trave, no strupnik često raste na vlažnim mjestima u hladovini šumskih staza gdje mnoge biljke ne uspijevaju jer je zemljište tu nekako trulkasto, pa se gladnoj stoci omakne po sistemu daj što daš. Korijen ove biljke najčešće je i sam trulkast zbog mjesta u kojem živi, izložen vlazi i crvima. Korijen je plitko u zemlji, a korijenje starijih biljaka izgleda poput žlijezdastih nakupina. Otuda i latinski naziv Scrophularia nodosa L., a da li ju je zbog izgleda korijena narod povezao s liječenjem skrofula nije poznato iako je narod, što bi se reklo, potrefio.
Biljka zaista djeluje na žlijezde, pa iako njeno djelovanje nije u potpunosti ispitano nju zovu upomoć tamo gdje mnoge trave ne djeluju. Mnogi poznavaoci ljekovitog bilja ni ne spominju ovu travu ili zato što je ne poznaju ili zato što ne znaju što bi s njom. Ne znam ni ja s koje strane da joj priđem jer se po uzoru na smrtnost stoke biljci pripisivala smrtnost i po ljude, a s druge strane je koriste, s njom se liječe i postižu uspjehe.
Strašno je još uvijek biti strupnik. Neki forsiraju upotrebu lista, neki cijele biljke pred cvjetanje, a neki trulkastog korijena. Cijeli je popis nezgodnih bolesti prepušteno sinergičkom djelovanju komponenata iz sastava strupnika. Ne preostaje mi nego da bolesti izrecitiram: diabetes, furunkuloza, hepatizam, nefritis, edemi, hidropsija, guša, skrofule, čirevi, rak, crvi, ekcemi, osipi, hemeroidi, bjesnilo, rane, gliste, psorijaza, mastitis, bolesti očiju.
Kako ljudi više vole da izgledaju izvana, umjesto da se zagledaju unutra, pomodno je biljku proglasiti najkorisnijom po ljepotu i zdravlje kože. Iznutra možemo biti i malo trulkasti, ali neka se izvana ljepotamo. Doduše, ima zaista teških kožnih oboljenja i pokušati i sa strupnikom u tim slučajevima nije na odmet jer se ispod gornjeg ljepotavog sloja kože krije cijela mala radionica prirodnih alatki da koža bude zdrava. Stimulirati te alatke strupnikom izgleda obećavajuće.
Osobna iskustva s ovom ljekovitom biljkom vezana su za djelovanje iznutra na neposlušne žlijezde, čvoriće, izrasline i ciste, pa i na plakove u slučajevima multiplaskleroze. Sve to uz oprezno doziranje. Većina povratnih pokazatelja bila je pozitivna, ali broj tih pokazatelja je bio nedovoljan da bi se strupnik mogao prozvati revolucionarnim na tom planu.
I ovo je samo pokazatelj nekome budućem stručnjaku da se pozabavi ovim mogućnostima, a da pri tom ne otruje narod. Negdje pročitah i da strupnik služi za detoksikaciju organizma iako je toksičan. I apsurdno i nije. I strašno i nije. Strašno je znati da pored nas raste nepoznata biljka s toliko puno potencijala, a mi pokraj nje prolazimo s bolestima koje ona možda liječi.
Strašno je biti strupnik. Informacije prikupljene o ovoj biljci ne daju mira, a uvijek ima očajnika koji će na svoju ruku probati bez obzira na rizik. Takvima upozorenje da je kod ljudi krvarenje iz urinarnog trakta znak trovanja strupnikom, dok je znak trovanja kod stoke puno veseliji – intenzivno mlataranje repom, između ostalog, i to ne iz zadovoljstva. Kako mi repa nemamo....
Post je objavljen 21.06.2009. u 12:32 sati.