Marketing
Zavist
Već dugo u jednom gradu gledam jedan jumbo plakat. Smješten je ispred autopraonice, reklamira neki automobil (nisam zapamtila koji), a na njemu piše: „ZAVIST (NI)JE GRIJEH“… ispod toga malim slovima: „Ne zavidite svojim susjedima, neka oni zavide vama!“
Svakodnevno to čitam, svakodnevno se zgrozim… i pitam se – kamo smo to dogurali. Loše osobine i ljudske mane umanjujemo i pokušavamo sebe i cijeli svijet uvjeriti kako je to nešto normalno i poželjno. Kad me neka reklama zaškaklja (pozitivno ili negativno)… obavezno pomislim kako bih voljela upoznati autora. Ovaj autor tako drsko koristi jednu od najvećih ljudskih mana da bi privukao pažnju na neki proizvod, nagriza sustav vrijednosti i pokazuje kako mu ništa nije sveto na njegovom putu ka zaradi. Da li je autor ove reklame osoba koja zavidi i zavist smatra nečim normalnim…. ili je tek osoba koja je svjesna raširenosti ove loše osobine u našem narodu, pa upravo na taj mamac peca „žrtve“?
Nedavno sam, u manjem društvu pohvalila jednu kolegicu – kao vrlo sposobnu. Osoba, koja je bila sudionik razgovora je burno reagirala… Moju izjavu je doživjela kao osobnu uvredu i vrlo glasno krenula uspoređivati sebe s tom kolegicom…. a o spomenutoj je izgovorila toliko toga ružnoga… što se može definirati kao loše mišljenje o toj osobi, ali i kao trač… jer sve ono izrečeno u tom trenutku je bilo neprimjereno, vulgarno agresivno i odnosilo se na dio života osobe o kojemu nije pristojno razgovarati na takav način. Ostala sam zatečena tom reakcijom… pokušala objasniti da ne razumijem zašto spomenutu osobu uspoređuje sa sobom, a ja prilikom izricanja pohvale nisam takvu usporedbu izrekla, niti je imala u zadnjoj primisli. Nakon te reakcije osjetila sam se loše. Osjetila sam se krivom što sam svojim spominjanjem osobe izazvala tako negativnu reakciju, osjetila sam se krivom što se ova druga našla tako uvrijeđena, a meni to doista nije bio cilj… osjetila sam se zbilja jadno jer sam očito isprovocirala da ta osoba izgovori stvari koje mi nije bilo drago čuti… a najviše mi je bilo žao što je sve to morala slušati i treća osoba.
Puno sam razmišljala o tom događaju… i nisam imala namjeru o tome pisati… ali zbog nekih naknadnih reakcija (izokretanja pozitivne misli i izjave - u nešto negativno, lažno i ružno) ipak ću iskoristiti svoje pravo na javno razmišljanje o tom događaju. Ne želim prihvatiti da više ne mogu o nekome glasno misliti dobro… samo zato što netko zbog nekih samo sebi znanih nemira… nije u stanju saslušati pozitivno mišljenje o nekome. Ova tema je moj otpor takvim pokušajima, moja borba za pravo na mišljenje i moj protest protiv vulgarne zloupotrebe mojih izjava.
Postavljam si pitanja:
Kako je moguće da pohvala nekoga… izazove negativnu reakciju?
Pohvaliti nekoga je pozitivno. Ako ja nekoga ne mogu pohvaliti… ne znači da ga drugi ljudi ne poznaju bolje ili možda gledaju iz nekog drugog kuta… pa imaju razloga za pohvalu. Prepoznati kod drugoga ono što je dobro i to glasno izreći nije i ne može biti grijeh. Sposobnost i uspjeh drugih ljudi je nešto što obogaćuje naše društvo u cijelosti, a samim tim obogaćuje i nas. Sposobnost i uspjeh drugih ljudi nas ne može ugroziti. Tako je prirodno i normalno da nismo svi isto jaki na svim životnim područjima, da nismo svi iste dobi, istog izgleda, istih razmišljanja, istih ponašanja…. Svi oni koji su po bilo čemu različiti od nas nisu nužno loši… nego su samo drugačiji. Put koji smo odabrali je najbolji nama, način života koji smo odabrali je način koji je nama najprihvatljiviji i na to imamo pravo, ali isti taj način ne mora biti i izbor drugih ljudi… jer oni imaju pravo na svoj izbor. Njihov izbor nije loš… samo zato što nije istovjetan našem izboru.
Mi možemo nekoga ne voljeti, možemo se s nekim ne družiti…. netko nam može biti i neprijatelj….no to ne znači da ne trebamo sebi, a i drugima priznati da je taj netko sposoban na nekom području, da je uspješan, lijep ili nešto treće. I sama sam često u situaciji pričati o drugima. Glasno, čak preglasno komentiram druge ljude… nije mi problem lopove nazvati lopovima, nije mi problem lažljivcima u oči reći da lažu, nije mi problem spomenuti svaki nemoral i loše ponašanje. Sve što ikada izgovorim o bilo kome izgovaram istim ljudima i u lice. Znači… ni sama nisam oslobođena promišljanja o drugima i komentiranja. Negativna razmišljanja i negativni komentari se uglavnom odnose na ponašanja koja prepoznajem kao ponašanja koja ugrožavaju druge ljude i društvo u cjelini. Ali isto tako sam sklona hvaliti ljude…. glasno komentirati sposobnost, upornost, dosljednost… sve ljudske osobine koje mi se sviđaju…. Negativne i pozitivne komentare izgovaram uvijek iskreno, ne prilagođavam se situacijama, društvu koje me u određenom trenutku okružuje. Ako o nekome mislim dobro ili loše... tada tako mislim bez obzira s kim i kada govorim… pa i onda kada mi to mišljenje može osobno naštetiti.
Svaki dijalog koji vodimo s drugim ljudima ima svoj uvod, zaplet i kraj. Svaki dijalog ima i pouku. Koja je pouka ovog živahnog dijaloga?
I dalje o kolegici koju sam pohvalila mislim da je vrlo sposobna, ambiciozna, uspješna, hrabra i da je žena sa stavom. Uz to mislim da je vrlo lijepa. Sve ružno što sam čula… nije ni zericu promijenilo moje mišljenje o njoj… jer nema veze s osobinama koje sam navela i spada u područje koje se mene ne tiče… o kojem je naprosto bljutavo razgovarati….i takve informacije nikada kod mene ne mogu ocrniti osobu na koju se odnose. Vesele me poslovni uspjesi te žene… jer smatram da ih je svojim radom i sposobnostima zaslužila.
O osobi koja je reagirala mislim da je lijepa, bistra, drži do svoje riječi…. ali na žalost ima sklonost pozitivnu i iskrenu misao okrenuti u negativnom smjeru. To je loša osobina… i ona ne može naštetiti onome o kome loše govorimo, ne može našteti onome čija je pozitivna misao izokrenuta u nešto negativno… nego može naštetiti samo onome koji ne želi razumjeti da ga sve dobro kod drugih ljudi osobno ne ugrožava. Ugroziti se možemo samo sami….negativnim mislima i negativnim reakcijama u odnosima s drugim ljudima.
Automobile treba kupovati u skladu sa svojim mogućnostima i potrebama. Ne kupujemo ga susjedima – nego sebi. Kuću ne treba graditi da bi bila veća i ljepša od susjedove ili da bi nam netko zavidio… izgradnja kuće je gradnja vlastitog Doma… prostora gdje se mi moramo lijepo osjećati, podizati djecu i njegovati pozitivnu misao. U životu treba izbjegavati neprestano uspoređivanje s drugima, kopiranje i takmičenje. Mišljenja sam da svoj život moramo kreirati prema svojim potrebama, željama, mogućnostima. Kamo sreće da svi moji susjedi imaju vile, da su bogati, lijepi, zdravi, obrazovani, pametni, pošteni i zadovoljni. Kamo sreće da smo svi u ovoj zemlji takvi. Što je više zadovoljnih ljudi… i nama je bolje. Zavist i jal su ovoj zemlji donijeli puno zla… kroz cijelu povijest. Mislim da se moramo oduprijeti agresivnim reklamama… negativna razmišljanja kod sebe prepoznati i ozdravljujući sebe od zavisti – ozdravit ćemo i društvo.
Oslobodimo svoju djecu tog ružnog tereta! Jesmo li svjesni koliko će naša djeca patiti cijelog života ako u njih posijemo sjeme zavisti? Cijelog života neće biti SVOJI… cijeli život će potratiti zureći u druge, postat će isprazne kopije nekih drugih ljudi, postat će pojedinci bez vlastitog ukusa, stava…. bit će robovi ZAVISTI – bit će utopljeni u stadu i njima će manipulirati razni manipulatori.
Radije im ostavimo ovakav testament.
AKO
Ako možeš sačuvati glavu kada svi oko tebe gube svoju i tebe krive za to;
Ako možeš vjerovati sebi kad svi u tebe sumnjaju
A ti im i praštaš njihove sumnje;
Ako možeš čekati, a da se ne umoriš od čekanja,
Ili kad o tebi lažu, a da se ne baviš lažima, ili kad te mrze, a da se ne prepustiš mržnji,
Te da pri tom ne izgledaš predobro, niti govoriš prepametno;
Ako možeš sanjati, a da ti snovi ne postanu gospodarom;
Ako možeš razmišljati – a da ti misli ne postanu cilj;
Ako se možeš suočiti s trijumfom i katastrofom i smatrati te dvije varalice potpuno istima;
Ako možeš podnijeti, da tvoju istinu varalice iskrivljuju da bi lakše prevarili budale.
Ili da promatraš kako se slamaju stvari kojima si posvetio život,
Te da se pogneš i da ih ponovo izgradiš istrošenim alatom;
Ako možeš napraviti jednu hrpu svih svojih pobjeda i riskirati je u jednom bacanju kocke,
I izgubiti i početi ponovo na svojim ruševinama,
A nikad ne izustiti riječ o svojem gubitku;
Ako možeš prisiliti svoje srce i živce i tetive da ti služe još dugo nakon što nestanu,
I da tako izdržiš dok u tebi ne preostane ništa drugo osim Volje što ti ponavlja Izdrži,
Ako možeš razgovarati s masama i zadržati svoje vrline, ili hodati s kraljevima i pri tom ne izgubiti dodir s običnim čovjekom,
Ako te ni neprijatelji niti prijatelji koji te vole ne mogu povrijediti;
Ako svi mogu računati s tobom, ali nitko previše;
Ako možeš ispuniti minutu koja ne prašta
Sa 60 sekundi trčanja koje je vrijedno toga;
Tvoja je Zemlja i sve što je u njoj;
I što je još više – bit ćeš čovjek, sine moj!
Rudyard Kipling 1865-1936.
Post je objavljen 21.06.2009. u 12:26 sati.