Pregled posta

Prvo čitanje: (Job 38,1.8-11)

Tu nek se lomi ponos tvog valovlja.

Čitanje Knjige o Jobu

Gospodin odgovori Jobu iz oluje i reče: "Tko li zatvori more vratnicama kad burkajuć se navrije iz utrobe; kad oblakom ko haljom ga odjenuh i maglom gustom ovih ko pelenam¨; kad njegovu sam odredio među, vrata stavio s prijevornicama? ¨Dotle ćeš, rekoh, dalje ni koraka, tu nek se lomi ponos tvog valovlja!¨"

Riječ je Gospodnja.

Pripjevni psalam: (Ps 107,23-26.28-31)

Otpjev: Hvalite Gospodina jer dovijeka je ljubav njegova!

Oni koji lađama zaploviše morem
da po vodama silnim trguju:
oni vidješe djela Jahvina,
čudesa njegova na pučini.

On reče i olujni se vjetar uzvitla
što u visinu diže valove mora.
Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu,
u nevolji duša im ginula.

Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi
i on ih istrže iz nevolja.
Smiri oluju u tih povjetarac,
valovi morski umukoše.

Obradovaše se tišini,
u željenu luku on ih povede.
Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu,
za čudesa njegova sinovima ljudskim!

Drugo čitanje: (2Kor 5,14-17)

Novo, gle, nasta!

Čitanje Druge Poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo: Ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umriješe; i za sve umrije da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu. Stoga mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo i poznavali po tijelu Krista, sada ga tako više ne poznajemo. Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta!

Riječ je Gospodnja.

Evanđelje: (Mk 4,35-41)

Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

Uvečer istoga dana, reče Isus svojim učenicima: "Prijeđimo prijeko!" Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe. Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: "Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?" On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: "Utihni! Umukni!" I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Tada im reče: "Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?" Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: "Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?"

Riječ je Gospodnja.

Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?« (Mk 4, 35-41)

Tvoju Crkvu, Gospodine, rado prepoznajemo u slici lađe, lađe što mirno počiva na bistrini vode, obali našoj nadomak, nudeći iskustvo utihe i odmora.

A ti, ulaziš u lađu i zoveš: »Prijeđimo prijeko!«

Htjeli bismo lađu Crkve za odmor duha, za doživljaj utihe i mira, a ne lađu prijelaza, odmaka od obale za koju se vežemo, ne lađu pučine i pristanka na drugu stranu, prijeko.

Zatečeni u lađi pučine i oluje osjećamo se ostavljenima i besciljnima, a tebe proglasismo da spavaš i ne vidiš.

Otvori nam oči, Gospodine, da među mnoštvom lađa prepoznamo onu na kojoj si ti, onu što plovi prijeko, s tobom na krmi, gdje mjesto je kormilaru.

l ne daj da nas zastraši oluja.

Jer cilj nam nije lađa, niti utiha.

Cilj naš je prijeći prijeko, pa i kroz oluju.

Zato: Probudi nas, Gospodine, jer pogibosmo u lađi što našla je utihu u zavjetrini svijeta našeg.