Lidiju su u međuvremenu proveli do drugog dijela ustanove, u sobe. Cijela unutrašnjost te ustanove bila je luksuzno uređena. Sve je bilo u bijeloj i crvenoj boji, prepuno cvijeća. Lidiju provedu pored niza spavaonice do krajnjih vrata na drugom katu. Uveli su je u dvokrevetnu sobu. Soba je bila prilično jednostavna. Dva ormara, kreveta, stolića, ogledala, te jedan prozor i kupaonica. Soba je bila uređena u smeđo-bijeloj boji. Lidija primijeti da su njene stvari već donesene u sobu, pa se baci na raspremanje. Mrzila je kada joj netko drugi rasprema odjeću, voljela je znati gdje joj se šta nalazi. Naposljetku, Lidija ode do prozora. Pored njenog prozora uspinjale su se crvene ruže. Prozor je gledao na vrt. Lidija ponovno primijeti onog mladića, vrtlarevog sina i osjeti kako joj srce brže lupa. Odjednom iza sebe začuje otvaranje vrata i ugleda Margot kako ulazi. Margot je začuđeno stala ispred nje ne mogavši vjerovati svojim očima. Nije joj bilo jasno šta Lidija radi ovdje. “Lidi, šta radiš ovdje?” Lidija sjede na krevet i počne popravljati nevidljive nabore na posteljini, te joj odgovori odsutnim glasom: “Idem ovdje u školu.” Margot je ostala bez teksta. Odjednom se nasmije: “A ti si me tako zezala što ću doć vamo, a pogle, sad smo skupa u sobi.” Lidija joj nije ništa odgovorila, trudila se da je ignorira. Margot je shvatila da Lidiji nije do razgovora, pa napusti sobu. Lidija je legla na krevet, mrzovoljna i ljutita. Ovo mjesto joj se činilo užasno. A sada je i Margot tu… Lidija je ležala neko vrijeme razmišljajući o svoj nepravdi koja joj je učinjena i tako zaspe, imala je nadoknaditi mnoge proplakane dane i noći.
Kada je otvorila oči prvo što je ugledala bilo je Margotino lice. “Pusti me.”, reče joj pospano Lidija. “Mobitel ti zvoni.”, odvrati Margot i ode u kupaonicu. Lidija pruži ruku na noćni stolić i nekako napipa mobitel. S druge strane začuje zvonki Lucijin glas. “Ej Lidi, šta se radi?” “Mmmm… Baš sam spavala…” “A joj, probudila sam te… i kako ti izgleda nova škola?” “Pa, ne znam. Ima lijep vrt.” S druge strane začuje Lucijin smijeh. “To je najbolje u školi?” “Pa, da. To i vrtlar.” Lucija je bila iznenađena: “Opa, tu ima i komada. Mislila sam da je to samo ženska škola. Hoćeš ga probat “osvojit”?” Lidija se nasmijala. “Naravno da ne. On je samo siromašni vrtlar. Ne zanima me.” “Aha, ok.” “E da, i Margot je ovdje.” “Je li? Pa to je super. Sada možeš nastaviti podučavati.” “Molim?” “Pa da. Svakako nemaš puno posla.” Lidija je razmišljala. Na kraju zaključi, zašto ne. Ionako je Margot najbolje društvo koje će naći ovdje. “Uredu, može.”, složi se Lidija. Lucija je bila oduševljena. “Odlično, na raspustu ćemo vidjeti što si postigla. Čujemo se, Lidi.” “Ćao, Luci.”
Lidija nastavi ležati. Margot izađe iz kupatila. “Večera će sada, hoćeš li ići?” Lidija klimnu glavom. “Može, sačekaj da se spremim, pa idem s tobom.”
Kada su sišle Margot je dovede do stola za kojim je sjedilo njeno društvo. Bilo je to društvo od četiri cure na kojima se na prvi pogled vidjelo da su štreberke. Bile su obučene totalno dosadno, a dvije su nosile glomazne naočale. Ispred svake od njih bile je hrpa knjiga. Lidija se ogleda po prostoriji. Učenice su bile podjeljene u nekoliko skupina. Bilo je par štreberskih, par normalnih i dvije koje su izgledale kao da ih sačinjavaju cool cure. Tako je Lidija zaključila po odjeći. Oprosti se sa Margot i priključi se skupini koja joj je djelovala mlađom. Bile su to tri djevojke, sve redom plavuše, poprilično zgodne i lijepe. Lidiji se učine pomalo dosadnim, pričale su samo o kozmetici i odjeći. Lidija se upozna s njima, pojede večeru i ode u sobu. Obukla je spavaćicu i odmah zaspala. Bila je jako umorna.
Post je objavljen 21.06.2009. u 09:55 sati.