ovo ljeto mi i nije bas onako kako sam očekivala. cijela ekipa se raspala. svi lutamo na svoju stranu. sve je drugačije. zašto tako mora bit? čak i ona ekipa, nas petero, čak i mi smo otišli svojim putem. svi smo se rastali. to je samo sad ''EJ!'' i ''DOVIĐENJA!'' a ja nisam željela da tako bude. željela sam da svi budemo zajedno. kao i prošle godine. da se neopisivo grlimo, volimo kao nekad. JEDNOM U ŽIVOTU EKIPA SE NAGLO RASTAJE. VALJDA TO ZOVU ODRASTANJE.
ali mi još nismo odrasli. mi smo jos glupa djeca koja se beskrajno vole. samo su okolnosti takve. samo je život bezobrazan. samo su ljudi užasni. i sve nas je to rastavilo. nadam se da će nas samo ljubav ponovo spojiti. jer prošle godine, sve je bilo kao u bajci. svi bi se okupili, pjevali, plesali, grlili se, pričali, uživali. nadam se da će tako biti ponovo. neznam šta da vam kažem. neznam sama zašto mi ovo ljeto i nije nesto. valjda jer je tek počelo. sigurna sam da će se bolje stvari događat tijekom ljeta.
i za kraj: hvala svima koji su me u prošlom postu pokušavali razumijeti, onima koji su me tješili, davali mi novu snagu da se pokažem u boljem izdanju: HRABRIJA. aNđEo s gReŠkOm mi je rekla sve ono što sam trebala znat. hvala. volim te! volim vas sve ♥
Post je objavljen 21.06.2009. u 09:24 sati.