Marketing
olako shvaćen dan završava lošim postom
Kad sam prije pola sata došao doma nisma bio dobre volje. Bio sam tužan. Dan nije bio neki. Nije dan kriv, jasno, ali nismo se sprijateljili. Nakon što me potencijalna ljubav mog života odbila (jer je svaka djevojka u ovom usamljenom periodu potencijalna budućnost u sjaju prekrasnome) sjeo sam u crveni karavan i putovao u Osijek, samo da bi tamo došao i da bi mi tamo, nakon što me ptica posrala (ja se ne zajebavam) rekli da je koncert otkazan. Tada smo se vratili. Na putu prema doma posvađali smo se. Čekao sam bus i žalio se prijateljici na račun mog oca koji plača račun mobitela. Ona mi nije imala što pametno za reći ali me poslušala, što je baš ono što sam očekivao od nje. Došao doma, pojeo sendvič, posvađao se sa sestrom, sjeo na krevet, laptop na koljena, i palim mail. Dobim pismo od festivala koji nas je svega par tjedana ranije otkantao da mi poklanjaju karte za drugi festival koji nas je otkantao.
Svijet nije htio da provedem današnji dan na otvorenju Eurokaza, ili na tulumu tamo negdje na sljemenu, gdje bi zasigurno završio da sam bio u Zagrebu, ili bolje volje. Svijet je htio da budem van grada, te da se vratim kada sve bude gotovo, i nisam ga razočarao. Nisam bio dobre volje, i onda mi Svijet da karte za festival. Svijet mi namigne i ja se osjećam bolje.
Djevojka koja me odjebala jedna je u nizu ovih dana. Niz je sada poduži. One bi bile jako dobre prijateljice da ih ikad upoznam jedne sa drugima. Sigurno bi izmjenjivale razloge i opravdanja zašto su me odjebale i kimale glavama jedne drugima u znak razumjevanja. Sve one bile su ljubavi moga života. I dalje jesu, ukoliko me jedna ipak poželi. Očajan sam. I nije me sram to priznat. Želim ljubav i želim razumjevanje i želim...
Prijatelj me nazvao maloprije i spomenuo poljakinje koje bi trebali vodit kroz grad. Sada da izađem napio bi se i pokušao barit. Kada to možda ne bi uspio bio bi tužan i razglabao u sebi kako je tužno što moram zbarit kako bi se dobro osjećao o sebi, i ne bi napredovao. Živjela lijenost.
Uglavnom, želim se ljubit i razgovarat i bit sretan i stabilan. I napokon sam u periodu kada znam da me ništa manje od toga ne bi zadovoljilo. Vidi me, pišem kao balavac pred prvim postom, pobogu. Ali dobro, povratak na staro je samo povratak na ono za što sada imaš više iskustva. To sam sada izmislio. Dobro opravdanje zlata vrijedi. Želim se ljubit i razgovarat i bit zagrljen i grliti natrag.
Želio sam vam svima reći da je ovaj post zaista bio blizu onome postu koje se vrti u mojoj glavi već neko vrijeme o samoubojstvu i kako znaš kada si suicidalan kada promatraš krovove dok hodaš. Da nisam dobio te karte, to biste upravo čitali.
Nisam zadovoljan sa ovim postom. Ali dobro. Ne moram uvijek biti.
Post je objavljen 21.06.2009. u 00:50 sati.