Prije par večeri našlo se nas nekoliko iz gimnazijske generacije na piću.
Smij i zafrkancija bili su isto onako sočni, munjeviti i glasni ka nekad i da nas je neko sa strane sluša bez da nas vidi ne bi nikad povirova da sluša bake i dide.
A i da nas vidi 
Generacija mi se drži odlično, baren ovi koji su bili.
Iz svih pršti sloboda da budu ono šta jesu, svi dišu punin plućima, svi otvoreni prema sebi i svitu.
Ni godine ni bore il bolesti niko nije spomenija al je želja, poslova i ciljeva bilo koliko oćeš.
Baš po mom, oduvik san znala da nas ništa ne minja dok god je budno dite u nama.

Post je objavljen 05.08.2009. u 22:52 sati.