Rano je jutro. (kasna je noć)
Sjedim u krevetu, gledam sunce kako se probija koz velike oblake na istoku.
Nisam ni znao da je ovako rano već potpuno vidljivo i da je mraka nestalo.
Vjetar njiše grane loze, a pjev ptica sve je učestaliji.
Polako se sve budi i kreće ispočetka.
Ne mogu spavati - ne znam zašto.
Novi dan me čeka, pruža ruke za nova djela, nove priče i događaje.
Predivno.
Krećem sa par laganih koraka u dan,
koji je samo za mene darovan.
Koliko stvari želim reći i darovati,
samo neka me Njegova ruka obuhvati,
U novom danu srcem otvorenim
i samo za mene - blagoslovljenim.
Post je objavljen 20.06.2009. u 05:41 sati.