Posredovanje (engl. mediation) je sredstvo mirnog rješavanja sporova prema kojemu treća osoba aktivno nastoji približiti države u sporu na način da njihovi izravni pregovori započnu, ili da se prekinuti nastave. Kao posrednik se može pojaviti osoba (obično od ugleda kod obiju strana), država koja nije u sporu ili neka institucija.
Posrednik aktivno sudjeluje u pregovorima. On ispituje predmet i nudi konkretne, vlastite prijedloge od obostranog interesa radi konačnog rješenja spora. Pri tome posrednik nije vezan međunarodnim pravom – on predlaže što on misli da je dobro i da može riješiti spor. Posredovanjem se utvrđuju činjenice, daju mišljenja, savjeti, preporuke i obavlja „moralni utjecaj“ na stranke u sporu.
Posredovanje je posebice primjereno kada je između stranaka postojala primjena sile, jer ide u smjeru izgradnje komunikacijskih kanala. Također, može pomoći ukoliko su između stranaka već započeli pregovori koji su obustavljeni ili više ne napreduju.
Posredovanje je generalno korisno kod svih slučajeva kada između strana u sporu više ne postoji ni minimum povjerenja. Posredovanje se može koristiti i radi sprječavanja oružanog sukoba ili ukoliko je oružani sukob već započeo. U takvim slučajevima posebno pomaže to što posredovanje nije opterećeno proceduralnim detaljima.
Prednost posredovanje je što pruža mogućnost ublažavanja maksimalističkih zahtjeva stranaka u sporu. Posrednik traži zajedničko stajalište i pokušava ublažiti zahtjeve strana u sporu. Tijekom posredovanja ne smije biti pritiska na bilo koju stranu; ono je striktno dobrovoljno. Države u sporu moraju dati pristanak za posredovanje (makar i prešutan). Prijedlozi posrednika nemaju obveznu snagu, već značaj savjeta. Zbog toga strane u sporu često prihvaćaju posredovanje – ne obvezuju se na prihvaćanje njegovih rezultata, kako je to primjerice kod arbitraže.
Post je objavljen 20.06.2009. u 01:25 sati.