Marketing
VATROMET
Bundek. 22 su sata. Rijeke ljudi traže utočište od vrućine u svježini krošanja, trave i noćnog opojnog mirisa cvijeća, pa krenuli i i mi. S rijekom. Među cvijećem odzvanja Carmina Buranna. Voda savršeno prenosi taj uzvišen ton. Osjećaš se odjednom svečano. Niotkuda i nenadano dođe taj poseban osjećaj samoće u svemiru, samoće zbog koje se više ne osjećaš ljepljivo usamljeno, nego svečano i posebno. Zastrašujuće samodostatno. A kad je krenuo prvi vatromet nismo bili potpuno spremni ni informirani, pa smo si veselo čestitali Novu Godinu.
Možda bi meni i mogla početi Nova. Možda bih baš mogla prestati ljudima stalno pričati o njemu. Besmisleno tražiti uzroke njegovog straha, analizirati njegove rečenice, poglede... Možda bih baš i mogla prestati sanjati njegove poljupce i zamišljati da će mi prići ponovno. Možda bih baš i mogla prestati u masi ljudi tražiti njegove oči, jer Grabežljivac ionako nikad nije volio javna okupljanja. Možda bih se fakat mogla početi od srca smijati. Kad nisam dugo. Možda bih baš mogla...prestati mahnito pogledavati na display svog mobitela, kad mi ionako sigurno više neće poslati nikakvu dvosmislenu poruku ..Neće me moći više nikada nazvati!!!!
Šarene plamteće rakete rasprskavaju se iznad moje glave poput divovskog cvijeća, plešu u ritmu glazbe sa zvučnika..i ja se ulovim kako široko razjapljenih usta, poput malog djeteta, s rukama prekriženim u sveopćem divljenju, s potpunim ganućem promatram tu ljepotu..Crazy little thing like love........oooooo yes it is
Prije godinu dana uživala sam u vatrometu svojih osjećaja puna dva mjeseca. Raznoraznih osjećaja, da se razumijemo. Poslije sam se, bar pola godine, gušila u dimu i barutu koje su ti izgorijeli osjećali ostavili iza sebe. Oči tako nairitirane od plača i dima, da ništa nisam mogla bistro vidjeti. Tako da sad konačno mogu razumijeti ljude koji mi kažu da se ne mogu zaljubiti. Naravno da ne mogu jer ne žele. Ne žele za taj prekratki tren ljepote, protratiti poslije mjesece i godine možda, na samomučenje, analizu, kajanje i samoću, koja nakon ljepote padne još teže. Pa ulaze u veze i brakove bistre glave, u svakom trenutku svjesni da bez svega mogu ostati... Zaljubljenost je luksuz, privilegija za djecu i one vrlo, vrlo mlade. Koža im je drukčija i brzo zarasta. Gotovo naočigled. A što je s nama starijima koji još očekujemo da ćemo u trenutku kad nam se s nekim sretnu oči, čuti violinu, osjetiti rasprskavanje vatrometa u sebi i još zadržati taj plam dugo dugo u sebi i na nebu..? Što je s nama koji smo uvijek ponovno spremni djetinje se zaljubiti, čak i onda kad slutimo ili znamo da će nakon tog vatrometa, bar pola godine padati s neba tek dogorijeli smotuljci baruta, da će sve oko nas biti puno dima i smrada sagorijelih iluzija i snova, da će vatrogasci jedva ugasiti požar koji smo izazvali potpuno se predajući čaroliji ljepote trenutka..Sve ima svoju cijenu. Bistra glava sasvim sigurno ne garantira uspješno izbjegavanje svakog razočarenja. Možda samo moramo naučiti baratati s vatrom. Grabežljivac sad sigurno prezire vatromete. I bistre glave ulazi u sve veze. I bistre glave ne daje mi nimalo nade. I misli da će tako izbjeći dogorijele smotuljke baruta, ispečene prste i vatrogasce koji spašavaju u zadnji čas..Al nešto sigurno znam: tek nakon potpunog uživanja i sagorijevanja možemo ostati cijeli..Možda i meni jednom dođe Nova Godina.
Post je objavljen 19.06.2009. u 17:42 sati.