Noć je i palimo svjetla. Ponekad navučemo zastore, a ponekad ne. Otvorimo prozore i nijemo razgovaramo s prolaznicima. Žalimo se na žegu njima koji šetaju pse ili jednostavno dolaze privučeni svjetlošću naših prozora. Govorimo njima, a zapravo razgovaramo sami sa sobom.
Noću svaka bolest postaje teža. Za ovakvih vrelih noći nas zidovi stišću, nemamo zraka i izlazimo van. Hodamo, šetamo pse, fućkamo, bojimo se. Bivamo privučeni nekim osvijetljenim prozorom. Zastajkujemo, razmjenjujemo poglede.
Netko gleda u zvijezde.
Ali svi dočekamo jutro.
I tada sve zaboravimo.
Post je objavljen 18.06.2009. u 23:06 sati.