Marketing
Želim nestati za tebe.
Možda da bi shvatio koliko ti nedostajem.
Moja riječ.
Moj uzdah.
Moj smijeh.
Pretjerao si s taktiiziranjem.
Rekoh ti davno da me taktika hladno-vruće može samo ostaviti hladnom.
Zakoni fizike kod mene ne pale. Samo onaj iskren, zakon srca.
Ti kreneš urušavati, a ja srušim dokraja.
Ne volim kad se to radi tupim nožem.
Imali smo malo požude. Malo dugih telefonskih razgovora.
Prepričali smo si svoje živote, onako potanko, iz početka,
da se razjasnimo i sebi.
Možda smo si zavoljeli duše.
Znala sam da je kraj po tome kako si me ljubio zadnji put.
Kao da ćeš me pojesti.
Brada mi još nije zacijelila.
Svima pričam kak sam pala
i ne lažem zapravo.
Ne želim viđati više tebi slične.
U autobusu i na sličnim glupim mjestima
rasplakati se ko glupača svaki put
kad vidim obrijanog tipa sa cvikama.
Ne želim više iščekivati tvoj poziv.
Želim se osjećati ko u onoj Arsenovoj pjesmi: Otkada te ne volim...
Dosadila sam Bogu sa svojim cendranjem, pisanjem i samosažalijevanjem.
Sa svojom neutaživom željom da me se voli, obožava i želi.
To nije moje prirodno stanje.
Stravično boli kad muška fokusirana pažnja
jednom zauvijek mijenja smjer..
A ja sam u našem polufrendovskom odnosu
samo iskrenost očekivala...
golo poštenje....
Bio si ovisan o meni.
Brzo sam postala svjesna svoje ovisnosti.
Kažem si: pa i pauka bih kućnog tako zavoljela
i ime bi mu brzo dala
i plakala nad njim kad bi krepao
da me zvao svaki dan, pričao mi priče
i volio na takav bezuvjetan način.
Možda je bezopasnije da nađem pauka...
on ne nosi mobitel...
To je to.
Ne mogu ti još oprostiti, al ozdravit ću..
budem budem....
big girls dont cry....
Post je objavljen 18.06.2009. u 20:50 sati.