.............Nema spasa u drugom imenu!
"Ako svojevoljno griješimo
pošto smo jasno upoznali istinu,
ne preostaje nam više žrtva za grijehe,
nego strašno iščekivanje suda i osvetnog bijesa vatre
koja će "progutati protivnike".
Tko prekrši Mojsijev zakon, umire bez milosrđa
"po sudu oslonjenu na dva ili tri svjedoka".
Koliko će goru - vi držite - zaslužiti kaznu onaj
koji pogazi Sina Božjega
i bude smatrao nečistom "krv Saveza" kojom je posvećen,
i koji teško uvrijedi Duha milosti?
Ta poznajemo onoga koje je rekao:
"Osveta je moja, ja ću uzvratiti!" i još:
"Gospodin će suditi narodu svomu."
"Strašno je upasti u ruke Boga živoga." Heb 10, 26-31)
Ljepota i veličina božanskih otajstava naše vjere ne smije nas uspavati da zaboravimo na "osvetni bijes vatre".
Bog je milosrdan, ali se ne da ismijavati!
Otpad od vjere strahovito se kažnjava:
Strašno je upasti u ruke Boga živoga!
Grijeh otpada (apostazija), učinjen svijesno i s punim znanjem, ostaje neoprostiv i to ne zato što bi Bog tako htio, nego zato što ruši vezu s Kristom, a tim i jedinu mogućnost da se čovjek oslobodi grijeha. Ako odbacimo Kristovu žrtvu, drugih žrtava nećemo naći, te se sami osuđujemo i podvrgavamo sudu samoga Boga, koji nas smatra odgovornima za naše čine.
Međutim, ne treba gubiti nadu i pouzdanje da ćemo se spasiti:
"Mi ne pripadamo onima
koji otpadaju da propadnu,
nego onima koji vjeruju
da spase dušu." (Heb 10, 29)
Post je objavljen 17.06.2009. u 23:07 sati.