Iskusni (i često umišljeni) lingvisti najvjerojatnije bi vam rekli da se naslov nekog članka ili priče najčešće odabire na kraju, kad je djelo već dovršeno. Slijedit ću njihov primjer pa što bude. Uistinu se pitam kakav će to (više ili manje) slavan uradak ovaj put stvoriti moja tipkovnica. U pozadini iz Shareaze svira I don't wanna miss a thing, dakle, sve je moguće!
Isprićat ću vam priču o jednom gitaristu.
Pa što bude.
Radnja se odvija nekih tjedan dana prije samog kraja školske godine. Profesori su nabrijani (da ne upotrijebim goru riječ) i svi, ama baš svi misle da je njihov predmet jedini, te da se za ostale ne treba učiti. Kao šlag na tortu dolaze bezbrojni testovi kojih ima više nego preostalih dana namjenjenih dolasku među toliko dosadne, neudobne i išarane školske klupe.
U istom razredu nalazi se izvrsna pjevačica, rastom pomalo niska, no glasom netipično lijepim i visokim. Boja njene kose varira iz dana u dan, strahovito je kreativna i sklona drastičnim promjenama frizura. Najgore od svega je to što je na njoj nemoguće uočiti makar jedan pogrešan detalj u stilu oblačenja.
Barem ne ako ste spomenuti gitarist.
Dotična djevojka je pozvala gitarista da joj se pridruži na svečanom domjenku na određenoj lokaciji u društvu nekih velikih faca i naravno, svih njenih prijatelja. Gitarist, očaran i počašćen njenom ponudom, objeručke je prihvatio njezinu ideju i spremili su nekoliko pjesama koje su namjeravali izvesti pred publikom uživo.
Sve je prošlo bajno.
Proba, pa još jedna u njezinoj sobi, pa ona generalna u samoj postoriji za domjenke sve do nastupa uživo. Pjevačica je briljirala, blistala je u haljini čiju boju gitarist nije uspio zapamtiti zbog očaranosti vilinskog glasa i muzike opčenito. Strastven nastup nije promaknuo ni (ajde ne baš) velikoj publici i oni su uložen trud nagradili velikim i dugim pljeskom koji je još dugo nakon kraja domjenka odzvanjao u ušima gitarista i pjevačice.
Već nakon treće pjesme gitarist nije uopće osjećao tremu nego je svu pažnju posvetio licu tako nježnog vokala. Pratio je svaku emociju, mimiku i trzaj na njenom licu. Napokon je shvatio da je općinjen.
Nastup je bio završen i oko gitarista se pojavila pristojna grupica (nazovimo ih) obožavateljica, međutim, on ih je jedva i primjetio. U glavi mu je i dalje treperio božanstven glas, upravo onaj koji je svakoj njegovoj pjesmi dao ton. Nakon što se s mukom progurao kroz gomilu, požurio je za prijateljicom iz razreda, da bi nakon šetnje i razgovora završili u njenoj sobi. Tamo su pričali satima, savršeno se razumjeli iako su i dalje bili euforični i puni adrenalina zbog nedavne svirke.
Gitarist se taman zadubio u duboke nebeskomodre oći koje su bljeskale na suprotnoj strani kreveta sve do trenutka kad je zazvonio njen mobitel. Objasnila je gitaristu da dolazi njen dečko te da se mora na brzinu presvući i urediti se. Nakon što se ista počela svlačiti pred njim, poljubio ju je i zagrlio prijateljski i oprostio se od nje. Spuštao se stepenicama zgrade i razmišljao o modrim zvijezdama daleko na nebu kako zavodljivo trepere, ljepše od ičega što je dotad zamislio.
Pri izlazu iz zgrade sudario se s nekim neuglednim, visokim tipom duge kose i zadahom po cigaretama.
Idući tjedan pjevačica je zamolila gitarista da ponovno nastupe uživo, ovog puta na koncertu. Zbilo se to nekih pet dana prije samog koncerta, upravo dovoljno vremena da se usavrši par prigodnih pjesama. Gitarist je pristao, a pjevačica je blistala od sreće.
Pet dana kasnije, 3 sata prije početka koncerta, gitarist je rekao pjevačici da neće nastupiti na koncertu.
Post je objavljen 18.06.2009. u 00:01 sati.