Svi vole poeziju kad je lijepa
i kada ih nosi na daleka prostranstva
gdje je sve u boji mirisu i svezi
gdje je nebo plavo a brda ružičasta
( Gdje su ptice srne i brgljezi )
Tamo gdje su izvori davnina
gdje se rađa radost i milina
gdje je sreća obradiva površina
gdje razmažena nepca griju
rujna vina
Svi bi htjeli da stihovi liječe
okrepljuju dušu slovom da
se sanja
da od poezije nema veće
sreće
nitko ne voli da poezija
peče
A onaj rijedak svat
što poeziju ište
,što istinski ju živi
i pati u samoći
samo on ju grli
samo on ju voli
Drugima je ona
pusta sanja
Post je objavljen 17.06.2009. u 23:00 sati.