Tako je to u životu, taman misliš da su se neke stvari stabilizirale kad ono opet „tres“.
Anja je sinoć ponovo završila na hitnom prijemu u bolnicu Srebrnjak sa visokom temperaturom. Obavili smo sve pretrage (krvna slika, urin) i nalazi potvrđuju da se ponovo nešto „kuha“ što nam je potvrdio i doktor pri pregledu i razgovoru.
Zbog povišenog broja leukocita Anja je stavljena na antibiotik.
S obzirom na neke granične nalaze poslana je na kućnu njegu s opaskom ako se temperatura ne spusti ili joj se stanje pogorša odmah doći u bolnicu gdje bi onda bila hospitalizirana.
Da stvar bude još gora u zadnje vrijeme epileptični napadi su se ponovo pojačali i dosta su izraženi te Anja nakon dugo vremena napade ponovo ima prilikom svakog obroka, uzimanja tekućine te buđenja. Također napadi su se pojavili i tokom noći pa smo stoga proteklu noć proveli više u budnosti kako Anja tako i mi. S obzirom na epileptičnu terapiju oscilira dosta i u raspoloženju pa tako raspoloženje ide iz krajnjeg revolta, nezadovoljstva, razdražljivosti i bijesa do krajnjeg smijeha i veselja.
Što se tiče ponovne febrilnosti očito Anja na Lošinju nije bila dovoljno zaliječena pa se sad sve vratilo i sad ćemo vidjeti da li će se sve zakomplicirati ili će se Anja odhrvati odnosno da li će antibiotik uspjeti djelovati.
A što se tiče epileptičnih napada očito je da ova terapija ( trileptal+phenobarbiton+primidon) nije donijela nikakve rezultate i da ćemo u dogovoru sa Anjinom neuro pedijatricom morati uvesti novu kombinaciju.
Zbog novonastale situacije do daljnjeg su za Anju ukinute neke vježbe, nema odlaska u vrtić (petak je ionako zadnji dan) i ponovo smo na onoj: „dva koraka naprijed pet natrag“ i
ponovo će Anju sve ovo unazadit.
A nama predstoje dani ponovne napetosti, nespavanja i neizvjesnosti a sve manje i manje imamo snage i sve više i više smo i psihički i fizički iscrpljeni.
Post je objavljen 17.06.2009. u 09:10 sati.