Idem zamišljen po plaži, pogled mi se muti
Odjednom zastadoh, nešto mi se učini
Kao da vidjeh tvoju siluetu bljedolike puti
Kako se udaljava daleko na morskoj pučini…
Što radim sam ovdje na Kaiula Plaži?!
Razum mi reče na odmoru si tu svakog tjedna
No srce tvoje za drugo ne zna samo nju traži
Ako tako nastaviš bit ćeš silueta bijedna!
Ta malo prije vidio sam u pijesku tragove njene
Eno tamo, na crvenom pijesku ispred mene
Pokraj onih palmi gdje pružaju se sjene
Razum mi nije budan, no, oči mi nisu snene!
Što dalje više trčim, tragovi polako nestaju,
Vjetrovi sa brda su okrutniji i sve jače pušu…
Želja i strast da te dostignem nikada ne prestaju
Bez obzira koliko to utiče na moju ranjenu dušu…
Svemir Putnik
Post je objavljen 16.06.2009. u 23:02 sati.